Marketing
RAJKO SAVIĆ: "PRIČA O PEROVI"
Walter de la Mare
Tristan Tzara biography
sorry poems
poems by Kathleen Raine
formula aluminum sulfate
aluminum nitrate and ammonia
what is aluminum sulfide used for
Joseph Seamon Cotter poems
delete adobe cloud account
Richard Chenevix Trench poems
poems by Pierre Loving
poems by William Lisle Bowles
BANJEVCI-tipična seoska kuća iz prve polovice 20. stoljeća (27)
BANJEVCI-bunari Vrba (28)
BANJEVCI I OKOLICA-satelitska snimka
BANJEVCI-satelitska snimka
Paul Eluard I Only Wish To Love You
_____________________________________________________________________________________________________________
O S V R T
RAJKO SAVIĆ: "PRIČA O PEROVI"
Štovane i drage Banjevčanke, štovani i dragi Banjevčani, pozdravljam vas na čelu s vašim vrijednim, dragim i štovanim sumještaninom doktorom Rajkom Savićem o čijem ćemo djelu danas nešto progovoriti i preporučiti vam "Priču o Perovi" pročitati i proširiti svoje povijesno znanje.
Hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević izrekao je u svojoj lirskoj pjesmi "Moj dom" o slobodi nenadmašive stihove:
"Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san.
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan."
Hrvat stoljećima sanja o slobodi. Stoljećima gažen čizmom mnogobrojnih okupatora, ubijan i genocidno istrebljivan. Nemilosrdno.
Podsjetimo se nekih točaka:
-"Načertanije" Srbina Ilije Garašanina, srpskog ministra vanjskih poslova. "Načertanije" je tajni državni dokument iz 1844. godine. To je prvi politički program stvaranja velike Srbije, na račun Hrvatske, dakako.
-Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi 1916. godine. Više od 10 000 hrvatskih vojnika, koji se nisu htjeli očitovati Srbima, ubijeni su i bačeni u Crno more.
Krleža je zapisao: "U Odesi su Srbi klali Hrvate, u Odesi su Srbi Hrvate nabijali na kolac, u Odesi su su se davili Hrvati..."
-Ne zaboravimo, masovni pokolji Hrvata počinju od samog stvaranja NDH
-Naglasimo: komunističko iživljavanje bijaše najopakije. I još traje.
Je li Petar Šarlija, zvan Perova (1885.), glavna osoba u ovoj priči, znao ili čuo za "Načertanije", je li čuo govoriti o pokolju Hrvata u Odesi, na primjer, ne znamo.
Perova je bio mali, obični hrvatski čovjek koji je kao svi njegovi sumještani-Banjevčani živio časno, siromašno i od svoga znoja, ali uvijek u strahu od neprijatelja, srpskih žandara. I to na vlastitom hrvatskom tlu, ali ne i u samostalnoj i slobodnoj hrvatskoj državi.
"Petar Šarlija Perova postao je politički emigrant silom prilika. U jednom sukobu zbog zabranjene sječe drva udario je sjekirom žandara. Perovu tadanje vlasti sumnjiče i zbog nelegalnog trgovanja prehrambenim artiklima, duhanom (škijom) preko Zadra, pa i za nezakonito posjedovanje oružja... Jednoga dana je otišao u Vransku goru (Crnogorka, op. R.S.) po drva, ponijevši sa sobom sjekiru. Slijedio ga je jedan žandarski narednik koji ga je u jednom trenutku zaustavio i počeo ispitivati o njegovom radu, pokušavajući ga raznim smicalicama dovesti do nekih priznanja. Šarlija mu odbrusi:'Šta ćeš ti, Vlašino, meni govoriti što imam raditi u svojoj zemlji'-i udari ga sjekirom." 13. i 14. str.)
Prebjeg u Italiju, pasji život u ustaškim logorima, povratak doma, pristupanje NOP-u, komunistička izdaja, strijeljanje...
Trnovit i krvav život Perove osoban je, ali i simboličan.
Perova tako predstavlja sve Hrvate u zlim vremenima, pod srpskom čizmom, Hrvate koji koji su na svojoj banjevačkoj, hrvatskoj zemlji, na svojoj oranici, u svom kršu, na svom jezeru, želeći živjeti ka Božji slobodni ljudi u vlastitoj domovini, nezavisnoj, slobodnoj...
"Petar Šarlija Perova vratio se iz Italije u rodno selo u okviru vala povratka ustaških emigranata 1938.-1939. godine. S ustaškim pokretom Perova nije prekinuo nakon Rimskih ugovora (od 18.V. 1941., op. R.S.) i zbog njih, već se po savjetu prijatelja emigranata-da spasi živu glavu-vratio kući, u Banjevce odmah nakon dolaska u Zagreb nakon uspostave NDH, kamo je došao na 'prijavak Poglavniku', jer je netko prethodno dojavio o njegovom neustaškom vladanju nakon povratka iz Italije, kada je svoju VELEBITSKU KOLAJNU objesio psu oko vrata. Unatoč tome što je pristupio NOP-u, Banjevčani pamte da su ga, zajedno s drugima, kao hrvatske nacionaliste, Talijanima izdali upravo komunisti." (49. i 50. str.).
Sudjelovanje u Velebitskom ustanku u Brušanima u Lici najsvjetlija je točka Perovinog života jer je pokazao da Hrvat nije uništen i da se može oduprijeti kad god hoće!
"Velebitski ili Lički ustanak (danas prevladava izričaj Velebitski ustanak), radi se o ustaškoj akciji iz rujna(6./7). 1932. godine, koja je u prvom redu imala za cilj unijeti nemir u diktatorsku jugoslavensku vlast i snažno promidžbenu utjrcati na hrvatsko stanovništvo i svjetsku javnost. Uglavnom se "definira" i kao jedan "gerilski demostrativni pothvat"...
Ustaše su taj upad u Liku 6./7. rujna 1932. nastavili prikazivati kao prvi pucanj u oružanoj borbi protiv Beograda, mada bi najtočnije objašnjenje cijeloga događaja bilo (dao ga je Ivan Perčević, umirovljrni austrougarski časnik u studenome 1932). kako je upad bio tek proba, "probni balon", da se utvrdi koliko je vremena režimu potrebno za reakciju..." (str. 4.)
Perova je kao pravi hrabri Hrvat kriknuo u pravom trenutku, kad je hrvatskom čovjeku bilo teško, neizdrživo.
U tome se očituje snaga i odlučnost hrvatskoga čovjeka: u pravo se vrijeme oduprijeti mrskom srpskom okupatoru.
Da nije bilo 10. travnja 1941., a nadasve Domovinskoga oslobodilačkoga rata 1991. protiv koljačke velike Srbije, da nije bilo hrvatskoga ratnika, ne bi vaš sumještanin Rajko napisao ovu knjigu, koju vam daruje, niti bismo mi ovdje o njoj govorili.
Ne bi nas ni bilo.
To je smisao života i stremljenja lučonoša u koje spada i Petar Šarlija Perova.
Zato kažem da je on karika u lancu, kamenčić u mozaiku, kamen u zidu hrvatske povijesti.
O ZNAČENJU POZNAVANJA HRVATSKE POVIJESTI
Više od 200 godina srpski velikosrbi pišu našu povijest lažući i inkriminirajući nas, obezvređujući nas svugdje, tu i u svijetu. Zato je spasonosno potrebno posezati za istinskim hrvatskim povijesnim knjigama hrvatskih povjesničara. Jer-tko ne pozna vlastitu hrvatsku povijest, može lako postati plijen i rob najgore gube ili vucibatine, može postati izdajica vlastitoga roda.
Zato ova knjiga povijesne građe, "Priča o Perovi", ima veliko značenje ne samo za vas, Banjevčane i Banjevčanke, već i šire: za svakoga Hrvata.
Autor dr. Rajko, vaš dični sumještanin, na pristupačan i jednostavan način izlaže povijesnu građu, slažući je mozaično i zanimljivo i u nju upliće Hrvata Perovu u teškim vremenima.
Nakon čitanja, gotovo u jednom dahu, postajemo snažniji duhom, puniji znanjem i odlučniji mislima i djelom.
Knjiga bi bila suho i dosadno nizanje povijesnih istina da autor Savić ne unosi u to povijesno tkivo svoju dušu, hrvatsku dušu, Rajko -učitelj, doktor pisac pedagog i andragog, rodoljub, prosvjetitelj, Rajko-i muž, i otac, i djed, i suputnik, i graditelj hrvatskoga ozračja hrvatske ljepote...
Doista, odlomak, koji ću vam na kraju pročitati, presudan je u osjećaju iskrenosti divljenja Perovinoj osobi, bliskosti i štovanja Perovine osobnosti:
"Tim odlaskom iz svijeta živih završio je ovozemaljski život moga Banjevčanina Perove, svršetak, koliko ljudski tragičan, toliko, za mene, njegova sumještanina, s aureolom/slavom mučenika zavičajnih Banjevčana.
O 75. godišnjici (1942.-2017.) tog tragičnog događaja, budim sjećanja na Te, Perova, ovim pisanim prisjećanjem, uz nastojanje da Te otmem zaboravu, uznesem i smjestim u zajedničko, kolektivno pamćenje Tvojih i mojih Banjevčana koji žive u postojbini svojih predaka. A svima drugima, s porukom neka vide da nas ima, uz ono trajno i nerazdvojno: Dok je srca, bit će i Kroacije!"
Hvala Ti, Perova, na vlastitoj žrtvi! Tvoj sumještanin Rajko Savić
Ivan Vidović, profesor u miru
where is aluminum located
Into Her Lying Down Head Dylan Thomas
delete any account
IVAN VIDOVIĆ, profesor hrvatskoga jezika u miru (u STANKOVCIMA)
Post je objavljen 05.09.2018. u 18:55 sati.