Nikad nisam bio posebno vješt u svađama ali sada bi na tebe galamio i u pet ujutro ako treba,budio susjede i slušao njihovo “jebem vam mater, ljudi bi spavali”
na sred sobe u potkošulji i gaćama, mahao bih rukama i derao ti se u lice samo da nekako doprem do tebe..... ali nismo govorili istim jezicima, ja bi kao i obično samo šutio, a ti... ti bi vikala i ljutila se....postoji toliko načina da se dvoje ljudi raziđu ali mi smo morali odabrati najgori..... Nikad nisam bio posebno vješt u pijanim pozivima ali zbog tebe bih se napio i zvao da ti kažem da nije uredu, da smo morali bolje da bi nas trebalo strijeljati jer smo pustili da nas nema,a sad je ovaj grad mrtav bez tvog zagrljaja, da sam i ja majku mu hodajući mrtvac...Zvao bih te da kažem da ti je ta nova muška igračka savršen izložbeni komad... Da ti kažem da tip pojma nema o putu kojim vodi tvoja ljubičasta vena koja počinje s vanjske strane klempavijeg uha....Ne zna prava skretanja, ne zna prečice niti će ikada iko znati pronaći put do mjesta na kojem još uvijek priznaj, živim.....
Postoji toliko načina da se prešuti ljubav ali mi smo morali odabrati najgori....Nikad nisam bio posebno vješt u isprikama ali tebe bih molio za oprost za stvari za koje nisam kriv i za one za koje jesam.... Za sve što sam napravio, za sve što nikada nisam.... ispričao bih ti kako sam sagradio kuću u zadnjem džepu mojih najluđih snova... Kako sam farbao fasadu u boju tvojih očiju, kako sam po tebi dao ime spavaćoj sobi....Ispričao bih ti se za oblik moje podlaktice... Za sva moja hrkanja i monologe koje u snovima držim imaginarnim obožavaocima moje poezije i čak za raspored sjedih pramenova ujutro kad se probudim čupav....Postoji toliko načina da se jedno drugom zamjeri ali mi smo morali odabrati
najgori.... Nikad nisam bio vješt u pijančevanju ali zbog tebe pijem i postajem kliše.... Sav taj alkohol... svaka kap, svaki čovjek kojeg sam sreo, svaka cesta koja mi je vidjela korake
svi su čuli, makar deset puta za raspored zuba u tvom osmijehu, a čuli su, i zbog toga mi je posebno žao,kako nas psujem kako se potucam po gradskim parkovima i jebem majku svim parovima...kako na njih galamim poput beskućnika i ponavljam “bježite majku vam, od toga se … umire” pa zašutim, promućkam glavom da vidim nazire li se negdje u blizini cesta do tebe ali obično ne znam kuda da krenem i ostanem tu, tako da nas do svitanja zakivam u psovke....Postoji toliko načina da se propije ljubav ali mi smo morali odabrati najgori.... Nikad nisam bio posebno vješt u psovkama ali tebe bih psovao svime što imam.... Svaku riječ ikad izgovorenu svaki dan i sat kojeg smo rasuli voleći se poput dva idiota krvnički, do kosti, do kičmene srž....Ko me sad jebe kad sam naivan previše samouvjeren, premalo skroman i previše siguran u sebe...Premalo sam dao,a previše htjeo..... postoji toliko načina da se izvrši samoubojstvo ali mi smo morali odabrati najgori.....
Volim te Čudo moje... Uvijek sam i uvijek ću!!!
Post je objavljen 05.09.2018. u 21:05 sati.