- Sigurno će ti biti ljubomorna. Na to možeš računati kao na 'dobar dan.'
Ove dvije rečenice imao mi je potrebu uputiti gotovo doslovno svatko, od kako sam javno obznanila da sam trudna s Drugom. Upućivali su mi je roditelji više djece, roditelji jednog djeteta pa čak i roditelji koji uopće nemaju djece ali oni, eto znaju, jer 'svi znaju da je ljubomora neizbježna' u slučaju rođenja drugog djeteta.
Tako sam se ja kao mama psihički pripremila na ljubomorne ispade svoje Prve, samo što nisam znala u kojem će se obliku oni manifestirati kad prinova dođe u kuću.
Dobra vijest: u njenoj ljubomori - za sada - nije bilo ni trunke agresije. Ni prema nama, ni prema Drugoj. Ni verbalne, ni fizičke. Da budem iskrena, unatoč fatalističkim upozorenjima, nisam ni očekivala. Dobro poznajem svoju Prvu. Tvrdoglava je ko magare ali nije agresivna. U suštini je dobroćudno dijete koje zazire od agresije.
Njena ljubomora se uglavnom manifestira kroz skretanje pažnje na sebe. Ako nam dođete u posjet kako bi vidjeli bebu, Prva će stati doslovno na metar ispred vas i odlučiti vam, glasnim brbljanjem, predstaviti sve svoje igračke.
Sve. Svoje. Igračke.
- I? Koliko Druga sad ima? - upitala me je susjeda neki dan.
- Evo, ravno dva mjeseca - odgovorila sam, a onda se ubacila Prva, obraćajući se izravno susjedi:
- Hej! Čekaj da ti pokažem moju plišanu kravu! Ovo mi je mama kupila! To je moja omiljena kravica. Ona je plišana i ne muče. Ja se bojim prave krave jer ona muče. I vidi! Ovo je moj plišani krokodil! Znaš, krokodil ti je jako opasan! On ima zube. Ali ovaj moj nije opasan. A ovo ti je moj pribor za uređivanje. To mi je kupila teta. Ja se volim uređivati. Onda imam lijepu frizuru i nokte. Idem ti pokazati i svoj češalj... Evo, vidi, to je moj češalj! Za moju kosu! Znaš, moram uskoro frizeru pa će mi rezati moju kosu. A ovo je moja kuhinja. Tu ja pravim ručak. Sad ću ti nešto skuhati...
Bla, bla, bla.
Bla, bla, bla.
Kad krene, ne gasi se. Sve samo da ti ne da priliku postaviti pitanje o njenoj mlađoj sestri.
Tako barem reagira kad shvati da nam je netko došao u posjet s izričitim ciljem da vidi Drugu.
Inače zbilja voli mlađu sekicu i dobra je prema njoj.
U nekoliko navrata pokušala ju je presvući, i moram priznati da se u tome pokazala uspješnijom no što sam ja mislila da će biti.
Voli je i maziti, kao i s njom vježbati dizanje glavice u položaju na trbuhu, a drago mi je i primijetiti da se u zadnje vrijeme sve češće njome javno ponosi. Doduše, predstavlja je na prilično osebujan način. Tako je neki dan, na terasi jednog restorana, odlučila predstaviti svoju sestru jednoj djevojčici koja je za stolom do našeg sjedila sa svojim roditeljima. To je izgledalo ovako:
- Moram ti pokazati našu bebu! Ovo je naša beba. Zove se Druga. Ona je jako malena i ona papa samo cicu. Ja sam velika i zato ja mogu hodati. A ovo je moja mama. Ona ima cicu koju daje Drugoj.
Da slučajno curica ne bi nešto krivo shvatila.
Općenito, kad je netko na ulici, u dućanu, na benzinskoj pumpi ili bilo kojem drugom javnom mjestu pita 'je li ti to sestra?', Prva ima neodoljivu potrebu reći da jest, da papa cicu i da ja imam tu 'cicu' koja je hrani. U očima moje djece ja sam sada Gospođa Cica. Da sutra osvojim Nobelovu nagradu, Oscara, Grammy i Velered Kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom ne bi bilo važno. Važno je da ja imam 'cicu'. I da njome hranim Drugu.
Prva je prava mala bistrica pa je brzo shvatila da samo novopečene majke imaju mlijeko u dojkama. Sada ima potrebu to znanje dijeliti i s ostalima pa je tako neki dan ušla u prepun kvartovski dućan i pred svima izustila:
- Ovo je moja mama. Ona ima cice u kojima je mlijeko za moju seku. Ja isto imam cice ali u njima nemam mlijeka. I moj tata ima cice ali u njima nema mlijeka jer je on dečko. On se zato ne smije šminkati, ali ja smijem.
Da slučajno ne bi netko ostao uskraćen za informaciju. Transparentnost je važna. A još je važnija sestrinska ljubav. Neka traje što dulje.
Post je objavljen 04.09.2018. u 13:11 sati.