Ljeti tobože politički život kod nas zamire ali sve što se dešavalo i što se još uvijek dešava ovog ljeta u Hrvatskoj ukazuje na to kako ta izreka više “ne drži vodu”. Prisjetimo se samo djelića onoga što se zbilo : Thompsonva vožnja u autobusu s posrebrnjenim hrvatskim nogometašima, Thompsonov koncert u Glini na kojem opet odzvanja zadomspremaški ustaški pozdrav, nedavno amnestiran neizmjernom mudrošću jedne sutkinje i njenih kvazilogičkh pravnih akrobacija, usprkos još uvijek važeće preambule hrvatskog Ustava, zatim reagiranje dalmatinskih branitelja na koncert “Hladnog piva” u Splitu, protjerivanje Bajage & Instruktora iz slavljeničkog Karlovca ( mogao je nekad nastupati u dvorani ali sada ne može “ na otvorenom “ ? ), pokušaj braniteljskog uredovanja i sprječavanja Bjaginog koncerta u Varaždinu, spuštanje Plenkovića & njegove dvorske svite s kninske tvrđave na centralni kninski trg jer su branitelji i u toj namjeri uspjeli vidjeti nešto sumnjivo, Kolindino jedinstveno hodočašćenje u Jasenovac, ovaj put ne u intimi njenih tajnovitih mutavo-nijemih obilazaka tog možda najstrašnijeg europskog konc-logora , uz bok izraelskog predsjednika, kojom prilikom je utvrdila kako se suvremena Hrvatska temelji “na antifašizmu” i na domovinskom ratu što odmah izaziva grmljavinu nezadovoljstva desničarske pastve ove inače neupitne ljubimice najčitanijih stranica sportskih, žuto-tračerskih, “redcarpetskih” ali i ozbiljnih političkih medija. Ako se još prisjetimo stalnog braniteljskog miješanja u filmski program HRT-a koja, inače, tako rado ugošćuje “znanstvenike” koji Jasenovac gotovo pretvaraju u hostel s tri zvjezdice, pa inzistiranja uvijek budnih branitelja da se Europska Noć Kazališta ne održi 18. studenog zbog “vrijeđanja” uspomena na Vukovar, Škabrnju itd , prijetnji Oliveru Frljiću, prosvjedima ispred HNK Split zbog kazališnog repertoara, pa sve do ovomjesečnog zahtjeva branitelja da se zabrani Festival ojkača u Petrinji i notornih biskupskih istupa za blagdan Velike Gospe, počev od ultraškog Košiće pa do nove giskupske zvijezde - Hranića, zatim prijetnji smrću novinaru Indexa ( bez ikakvih posljedica za branitelja koji je tu prijetnju poslao i potpisao, kako je to okvalificirano, u “malo veselijem stanju jer je slavio rođendan” ), pa prijetnji smrću Dragi Pilselu, pa zatim uredniku News Bara satiričaru Domagoju Zovku pa onda Ivkošićevog teksta u “Večernjem Listu” o “zabavama”, “kreativnim radionicama”, “nogometbim utakmicama”, “kazališnim oredstavama” itd u ustaškom Jasenovac …i tako u beskraj. Naravno da sve ovo doista zbunjuje normalnog domačeg čovjeka ali sve više izaziva i ozbiljnu pažnju poznatih svjetskih medija i političkih anlitičara. Dok Hrvatskom hara ultrakonzervativna rasprodaja najrazličitijih desničarskih političkih, kulturoloških i inih proizvoda, odjednom se desio ovaj jasenovački bljesak antifašističke iskre…i to od strane koga ? Od Kolnde nazionale - internzionale ! Naravno dok bivši mladošešeljovac Vučić u duetu s ex-Slobinim političkim udarnikom Dačićem prklja po mitinzima o antifašizmu i “ita se” okolo optužbama za nacizam drugih - moguće je da i Kolinda, nakon svih svojih bjelosvjetskih amo-tamo putovanja i svega do sada izrečenog , počme pred izraelskim predsjednikom gugutati i o antifašizmu i to usred Jasenovca. Čovjek mora ostati iznenađen, pa možda čak i ugodno s njenim, tom prilikom izrečenim prigodičarskim riječima - ali se istovremeno mora zapitati : Ne radi li se tu samo o fenomenu BABUŠKE (Bakice, Majke ) ? Babuška ( ili Matrjoška ) je, naime, ona poznata tradicionalna ruska drvena igračka, možda I vjerojatno najopznatiji ruski suvenir koji predstavlja tradicionalnu rusku ženu napravljenu u setu tako da unutar jedne figure stoji druga manja, pa onda treća i tako redom…do najmanje. Otvoriš jednu a unutra te čeka druga itd. Sve su one iste ali su različitih dimenzija. Tako i ovdje, kao da se unutar jedne Kolinde nalazi neka druga Kolinda, pa kad nju otvoriš čeka te treća Kolinda i tako tko zna dokle. Osnovno pitanje koje se postavlja je : Koja je Kolinda od svih tih Kolinda ona prava Kolinda ? Ona prva… druga, ili možda treća ili tko zna koja po redu ? Zaista teško pitanje a odgovor je još teži.
Sve ovo postalo je očito i svjetskoj javnosti. Tako brazilski list “Estadao” 12. srpnja objavljuje tekst pod naslovom “O tamnoj strani hrvatske predsjednice” u kojem nabraja Kolindina putovanja i druženja s ekstremno nacionalističkim proustaškim krugovima po svijetu s čijim se pripadnicima slikaje, kako se navodi, ispod “hrvatske nacističke zastave” ( misli se na zastavu s hrvatskim grbom kakav se rabio za vrijeme NDH ). Čileanski “Diario UChile” 17. srpnja piše o fenomenu popularne hrvatske predsjednice koju mediji idealiziraju a koja je kao članica “ultrakonzervativne stranke” ( HDZ ) nakon osvojenih izbora 2014. godine održala “ksenofobičan, antiimigrantski govor”. Amnesty Intrenational objavljuje kako se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović za svojih putovanja i posjeta 2016.g. slikavala s ustaškim zastavama ( tu i oni podrazumijevaju hrvatsku zastavu koja se koristila za vrijeme NDH s prvim bijelim poljem na grbu i bez simbola današnje Hrvatske iznad grba ). Po njima je riječ o zastavi “hrvatskih nacista” kako u inozemstvu redovito nazivaju ustaše koji su “odgovorni za kolektivna ubojstva Židova, Srba i drugih”. Zbg toga se ispred imena predsjednice Kitarović pojavljuje sintagma : “nacionalistička predsjednica”. Čileanski “El Desoncierto” 9. srpnja piše o “fašističkom navijanju” na hrvatskim stadionima. Taj dio hrvatskih nogometnih navijača se sasvim konkretno naziva “fašističkim navijačima” zbog izvikivanja parole “Za dom spremni” itd. Spomije se i Thompsonova pjesma “Bojna Čavoglave” kao i nedopustiv odnos hrvatskog pravosuđa i vlasti prema tim pojavama. Gotovo je nevjerojatno koliko inozemni medija piše o javoj upotrebi “ustaških slogan i simbola” u Hrvatskoj kritizirajuću postojeću toleranciju vlasti prema toj činjenici. Čileanski mediji s posebnom pažnjom prate zbivanja u Hrvatskoj jer u Čileu živi velika, vrlo ugledna hrvatska zajednica koja se na nikakav način ne vezuje uz ustašku tradiciju. Prije bi se reklo da je obratno. U velikoj mjeri tu postoji razlika između argentinske i čileanske hrvatske zajednice. Zato ne čudi da se upravo u Čileu mogao objaviti članak ( “El Desconcerto” 15, srpnja ) pod naslovom : “Tko je Kolinda Grabar ? Ultradeničarska predsjednica Hrvatske koje je studirala na Harvardu uz pomoć Lukšićeve stipendije” ( Lukšići su jedna od najuglednijih čileansko-hrvatskih porodica ). Po njima Kolindinu vladavinu karakterizira “ksenofobija i antiimigracijska” politika, “odbijanje zahtjeva za davanje azila izbjeglicama”. Riječ je o ilegalnim izbjeglicama kojima se odbija “zadovoljavanje osovnih potreba”. Sama Kolinda Grabar Kitarović je u intervjuu u možda najutjecajnijem i najznačajnijem čileanskom konzervativnom dnevniku ( koji je svojevremeno dao idejnu podlogu za rušenje Allendea ) “El Mercurio”, izjavila kako je njena stipendija “vjerojatno bila dobra investicja familije Lukšić jer sam postala predsjednica Hrvatske”. Neoubičajen način njenog egzaltiranog navijanja na nedavno završenom Mundijalu u Rusiji izazvao je veliku pažnju kompletne svjetske javnosti - uz različita tumačenja. Ipak, prevladavao je pozitivan dojam - pa je započelo i svojevrsno istraživanje : Tko je uopće ta žena ? Odgovori o njenj političkoj pozadini bili su nešto manje lijepi i pozitivni. O tome 15.07. piše britanski “Mirror”. Meksički “AND- Suroeste” ( 14.07. ) piše “o mračnoj strani hrvatske predsjednice” - “zvijezde Mundijala”. U tom tekstu Kolinda Grabar Kitarović se povezuje s ultranacionalizmom, ksenofobijom ali i koketiranjem s neoustaškim krugovima u inozemstvu ( Kanada, Argentina ). Oni objašnjavaju svojim čitateljima kako su ustaše bili “hrvatski fašisti koji su bili sluge nacistima (kojima su ) pomagali istrebljivati Židove, Srbe, Rome…”
Nažalost, Hrvatska tako nepotrebno postaje simbol male, ksenofobične, ultrakonzervativne, netolerantne desničarske “balkanske zemlje” s odličnim nogometašima, lijepom obalom i razvijenim turizmom. Postajemo simbol apsurdne težnje jedne male sredine da se iz antifašističke sile pobjednice Drugog svjetskog rata svrsta među gubitnike, među poražene fašističke sile. Osim što je to ( svijetu nepojmljiva ) revizija povjesnih činjenica to graniči s neizmjernom i teško shvatljivom glupošću kojom naš vladajući politički establishment , ovakvim svojim odnosom prema ustaškoj “nostalgiji” i toleriranjem radikalnog desnog konzervatizma, nanosi nepopravljivu štetu Hrvatskoj. Utoliko su nerazumljiviji : neoprostiva šutnja, ignoriranje, toleriranje i zatvaranje očiju vladajućih pred ovim pojavama koje više nego ekonomska kriza tjeraju normalne, obrazovane, moderne mlade ljude da odlaze iz Hrvatske koja sve više postaje nepodnošljiv ambijent za ljude koji nisu voljni dalje živjeti i odgajati svoju djecu u uvjetima ultrakonzervativnog retrogradnog, anahronog društva koje sve više postaje suvišni, nepotrebni dio, apendix suvremene, moderne, univerzalne ljudske zajednice .
Tko normalan može shvatati kada predsjednica Grabar Kitarović, na pitanje o Thompsonovom zadomspremašenju odgovara : “Što se mene tiče osobno, mislim da se politika ne može miješati u glazbu ?” Koje li smijurije dok se Thomspon istovremeno na svakom svom koncertu na poguban način za interese Hrvatske “gura u politiku” ! Kada je Thompsonu bio zabranjen koncert u Mariboru hrvatska predsjednica je izjavila : “Glazba je tu da spaja ljude…a zabrane su kontraproduktivne”. Kao da joj uopće nije važno zašto jedna demokratska europska, nama susjedna država, članica EU i NATO-a tako postupa. Ona, štoviše, 2016. g. prilikom otvaranja novouređenog studija “Narodnog Radija” izjavljuje: “Najdraži izvođač mi je Thompson”. Koja od Kolindi “Babuška” ovo izgovara ? Koja je hrvatska Babuška ona prava : Ona iz Jasenovca u pratnji izraelskog predsjednika ili ova Babuška iz novouređenog studija “Narodnog Radija” ? Kada je američki State Department 2010.g. koncerte pjevača “Jasenovca i Gradiške Stare” okarakterizirao kao ”akt antisemitizma” onda je to bila jasna poruka - koju je naša Babuška očito nije čula ili je možda zanemarila.
Naša predsjednica će se na kraju ipak morati jasno odrediti prema svemu ovome. Ne može ona istovremeno pričati o antifašizmu i zatvarati oči pred neofašističkim pojavama .Profašisti su ipak manjina kod nas. Ali odgovor sustava na njihovo djelovanje jednostavno ne postoji. Tu su naši sudovi posebna priča. Druga je stvar nadirući plimni val najradikalnijeg, zatucanog ultrakonzervatizma…koji preplavljuje Hrvatsku bez jasnih odgovora kompletnog društva . Čak u pitanje dolazi i sekularni karakter Hrvatske. Hrvatska Crkva kao da je stoljećima daleko od Vatikana Pape Franje. Tako nam biskup Hranić ( kojem se neprestano priviđa “liberalni Vrag” ) , umjesto da moli za oprost i da se ispriča silovanoj djeci , umjesto da osuđuje besramnu pedofiliju unutar crkvenih redova o čemuovih dana govori Papa i bruji cijela svjetska javnost… nekidan drži propovjedi o školskom sustavu u Hrvatskoj. Povodom početka nove školske godine on se grozi nad stanjem u našim školama gdje po njemu jedino vjeronauk ostaje mjesto “ susreta đaka i Boga “. Valjda bi svi školski predmeti to, po njemu, to trebali biti. Ne pada mu na pamet da možda vjeronauk smjesti u prostore crkve, gdje mu i je mjesto - a svjetovni odgoj prepusti svjetovnoj Državi, Društvu. Ne, izgleda da bi on kompletno obrazovanje najradije iz škola premjestio unutar crkvenih zidova.
Zar nam može biti svjedno kada španjolska “La Anaguardia” još 2016. ( 30.04.) donosi udarni naslov “Pronacistički revizionizam u Hrvatskoj alarmira manjine”. Taj ugledni španjolski dnevni list piše kako nakon dolaska HDZ na vlast ponovo dolazi do “povijesnog revizionizma i nostalgije za fašističkim ustaškim režimom”. Vani se ustaštvo uvijek sasvim jasno i neupitno izjednačava s nacizmom a ustaški pozdrav “Za dom spremni” se izjednačava s nacističkim pozdravima. Zato ih jako zbunjije kada hrvatska Babuška bubne kako se radi “o starom hrvatskom pozdravu”. Prošli mjesec ( 16.07. ) čitani baskijski online magazine “PICARA” se raspisao o konzervativnoj revoluciji u Hrvatskoj, o ugroženosti prava na abortus ( pozivanju lječnika na priziv savjesti, ultradesnim pokretima za ukidanje tog prava…), o pokušajima poništenja prihvaćanja Istambulske Konvencije, o ugroženosti prostora civlnog društva, NGO-a a posebno LGBT zajednice, dokidanja fnanciranja slobodnih portal. “PICARA” piše : “Suprotno od slike moderniteta koju je na mundijalu pokazivala hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović stanovništvo Hrvatske se suočava s značajnim nazadovanjem u ostvarivanju građanskih, seksualnih, reproduktivnih prava : s kampanjom zabrane abortusa, pitanjima seksualnog života, “pilule za dan poslije”, kriminalizacije organizacija civilnog društva, rastom neofašizma, islamofobije i LGBT-fobije”.
U očima Svijeta očito smo na dobrom putu da postanemo određena vrsta negativnog simbola, rugla, “strašila europskog jugositoka” ( Balkana ), da se pretvorimo u nikom potrebnu, malu, egzotičnu robinzonsku enklavu za eksperimentiranje najprimitivnijih oblika ultrakonzervativnih modela. A to ne smijemo dozvoliti jer Hrvatska nikada to nije bila. Možda je zaista krajnji je čas da se napokon trgnemo i to spriječimo. Svi demokratski orijentirani građani zajedno !
Post je objavljen 03.09.2018. u 08:24 sati.