Najede se ćevapa i luka (valjda za hrabrost). Kupi premali prsten. Zaprosi me na parkingu ispod parka.
Ali bilo je nešto prekrasno u njegovom pogledu pa sam pristala. Slušali smo kišu i nije bilo mjesta u ovom Svemiru i osobe s kojom bih radije dijelila taj trenutak.
Romantika na njegov način. Nije osoba koja može "režirati" savršen trenutak, ali ga je itekako sposoban stvoriti. Samo na malo drukčiji način. To i volim na njemu. To drukčije.
Nije osoba koja će mi puštati romantične pjesme. Izjavljuje mi da me voli pjesmom "Horror, strah, užas, kraj".
Ne sumnjam da ću u ponedjeljak ujutro od njega dobiti i "Mrš na radno mesto" za soundtrack prvog radnog dana.
Ali... Ima neobično topao zagrljaj. Točno onakav u kojem želim ostati.
Ima tu smirenost kojom me obavije kad plovim u svojim nemirima.
I ima tu ljubav zbog koje znam da ga hoću zauvijek.
Prije godinu dana, u ovo vrijeme, rekla sam da ću se udati za njega.
Ostajem pri svojoj riječi... Na proljeće ću ga zvati svojim mužem.
Sretna prva godišnjica zaruka, ljubavi.
Post je objavljen 01.09.2018. u 13:38 sati.