Jedno od nekoliko buđenja ove noći. Palim cigaretu. Navika koje se pokušavam riješiti. No, uvijek mi tih nekoliko minuta dođe kao mala meditacija.
Začudi me u zadnje vrijeme količina unutrašnjeg mira koju trenutno uživam. Nekih davnih noći vrtila bih film svih grešaka koje sam ikad počinila. Ne i ove noći.
Ali odvrtila sam svojih više od 27 godina mozaika trenutaka.
Nisam očekivala takav rezultat.
Umjesto žaljenja zbog toga što sam učinila, a što nisam, u svijest mi se upisalo nešto drugo.
Vidjela sam tok i vidjela sam razvoj. Sve se odjednom učinilo smislenim. Svaki moj korak do tog trenutka.
Jesam li patila??? Jesam. Bilo je dana, a možda i godina tame. Preživjela sam.
Ali ne neokrznuta.
Kažu da junak uvijek pobjeđuje na kraju. Budući da nisam junak, najbolji rezultat koji sam mogla očekivati bi bilo izjednačeno.
A istina je da i jest izjednačeno. Točno onako kako je Svemir zamislio. Savršeno.
Ja sam osoba koja voli. Kad bih morala izdvojiti svoju glavnu karakteristiku (neki bi rekli i vrlinu), to bi bilo to.
Nekad se sjetim svih onih lica koja sam voljela. Sad znam da koristiti ovdje prošlo vrijeme ne odgovara sasvim istini, jer nikad nisam prestala voljeti. Samo se ta ljubav preobrazila u jednu drugu vrstu ljubavi.
I u duboku zahvalnost. Za sudjelovanje u ovoj priči.
Za tu sličicu u mozaiku mojih sjećanja. Bila ona lijepa ili ne.
Za ovaj trenutak, kad upisujem rezultat.
Izjednačeno je. I ja sam konačno u ravnoteži.
Post je objavljen 31.08.2018. u 17:24 sati.