Mienke je obična plavokosa djevojka, studentica prava u Nijmegenu. Ništa neobično. No Mienke je i pastafarijanka, to jest, pripadnica Crkve Letećeg Špageti Čudovišta. Malo neobično, ali još ne tako strašno. Problem se pojavio kada se Mienke željela slikati za produljenje osobne i vozačke. Općina joj je naime odbila da se na fotografiji za službene dokumente slika sa cjedilom na glavi. Cjedilom? Da kaj se čudite? Ono sa čime se cijedi tjestenina (pasta) nakon kuhanja. Aha!
Pastafarijanci hodaju svijetom, pa tako i Mienke, sa cjedilom na glavi, kako bi ih to podsjećalo da razlikuju važne stvari u životu od nevažnih, koje nas nepotrebno opterećuju. Doduše nije sasvim sigurno je li obavezno hodati s cjedilom ili ne. Sama Mienke kaže da postoji više struja unutar pastafarijanizma, te je kod nekih cjedilo obavezno, a kod nekih nije. Mienke pripada u svakom slučaju onim prvima. Doma ima tri cjedila za glavu, koja su odvojena od onih koje koristi za tjesteninu.
Pravila za službene fotografije dopuštaju da glava bude djelomično pokrivena ukoliko to ima veze sa vjeroispovijesti osobe u igri. Mienke zbog toga nije bila zadovoljna negativnom reakcijom općine, te je pravdu pokušala naći kod viših organa i tako je došla do Državnog vijeća (Raad van State), najvišeg upravnog suda u Žabolandu. Međutim nedavno je taj sud presudio da pastafarijanstvo nije religija, te da se nema pravo slikati s cjedilom na glavi.
Mienke je razočarana u odluku Vijeća. Jasno joj je da se ljudima to čini čudno, ali to je normalno ako ne vjeruješ u Leteće Špageti Čudovište. Njoj se na primjer čini da su neke druge religije, koje vjeruju u ljude koji hodaju po vodi ili razdvajaju more isto tako neuvjerljive. Posebno joj je žao što Vijeće ovu novu „ludu“ religiju, drugačije tretira nego ustoličene religije, te razmišlja o eventualnim pravnim koracima u smjeru Europskog suda za ljudska prava.
U Žabolandu je poznat i slučaj mladića iz Delfta, od prije par godina, koji je htio braniti svoj doktorat s cjedilom na glavi. Crkva Letećeg Špageti Čudovišta osnovana je krajem prošlog tisućljeća u Americi. U međuvremenu se proširila svijetom. Njeni članovi štuju božanstvo sačinjeno od špageta i faširanog mesa. Njemu u čast nose cjedila na glavi. Vjera ne poznaje zapovjedi, nego takozvane „radije ne bih“. U raju se nalazi vulkan piva i striptizete (i striperi). Za vjernike pastafarijance je razlog globalnog zagrijavanje je sve manje gusara u svijetu. „Govori kao gusar“ je jedan od njihovih službenih blagdana.
Primjeri nekih od „radije ne bih“ njihovog boga:
1. Doista radije ne bih da se praviš da si svetiji od drugih, dok opisuješ moje špagetasto božanstvo. Ukoliko neki ljudi u mene ne vjeruju, to je sasvim u redu. Zaista. Inače, ovdje se ne radi o njima, zato nemoj odlutati.
2. Doista radije ne bih da moje postojanje koristiš za ugnjetavanje drugih, kažnjavanje i osuđivanje ili da se na drugi način loše ponašaš prema drugima. Ne treba mi prinositi nikakve žrtve.
I za kraj. Ništa od gore navedenog nisam ja izmislio. To je samo prerađen i nadopunjen članak objavljen u pravim novinama De Gelderlander prije dva tjedna.
P.S. U Austriji je moguće dobiti službeni dokument s cjedilom na glavi.
Post je objavljen 30.08.2018. u 18:03 sati.