Izgledali su kao tisuće bijelih kapljica koje se igraju skrivača među granama.
Sjene starog života podsjećaju me na ono što više ne želim biti. Želim biti samo tvopja. Gade mi se tuđi prsti i uživam u pogledima jer me ne diraju, ali daju na važnosti tebi, jer me imaš. Samo ti. I toliko mi je drago. I toliko te volim, Želim svima reći i pokazati koliko sam sretna dok me držiš za ruku.
Obožavam tvoj dodir. I osjećam da sam napokon nekome bitna. I neka nam zavide. Našli smo nešto što se životima traži. Otvorio si mi skrivene svijetove moje duše i osjećam da imam toliko zraka da konačno mogu disati.
Želim da znaju koliko si mi poseban i da sam od svih odabrala tebe.
Smiruje pogled u tvoje oči. Tvoj dodir.. liječi.. sve moje nemire. I briga me za loše vrijeme, loše filmove i loša vina.. Za loše ljude.
Znaš, briga me koliko se svijet brzo okreće sve dok me držiš da ne padnem.
Zaustavljaš rijeme i sve je jedan trenutak za kojeg ne želim da prođe. Nikada mi te nije dovoljno. Obožavam te osjećati. Obožavam jer me stvarno dotičeš. Obožavam ti se davati i gledati kako uživaš u meni.
Volim naše vrijeme, provoditi ga s tobom i ne raditi ništa, biti ti potpuno posvećena. Promatrati pokrete, sanjati s tobom. Osvajaš me sitnicama, plesom na kiši nasred ceste. Kao da smo ispali iz nekog filma kojeg gledaju prolaznici. Plesati nasred dućana u shopping centru jer je zasvirala pjesma koju volim. Volim kada mi otvoriš vrati i pustiš da uđem prva, volim kad me poljubiš pred majkom.. kada me griješ.. Kad me pogledaš dok se vozimo. Otvoriš mi prejako zatvorenu teglicu.
Neopisivo mi značiš, učinio si moj život boljim i pomogao mi da shvatim stvari koje su stvarno bitne.
(29.6.2018.)
Post je objavljen 29.08.2018. u 17:25 sati.