SA KONTROLOM I ZAŠTITOM TREBA ZAPOČETI U RANO PROLJEĆE
Petra Pozder, mag. ing. fitomedicine i Mara Bogović, mag. ing. agr iz savjetnice hrvatske poljoprivredno –šumarske savjetodavne službe kažu da u posljednjih nekoliko godina šimširov moljac (Cydalima perspectalis) uzrokuje potpune defolijacije šimšira i ostalih vrsta ukrasnog bilja. Sve se više ljudi javlja s problemima propadanja šimšira (Buxus sempervirens) koje je uzrokovano upravo šimširovim moljcem koj je raširen u susjednim zemljama, pa se pretpostavlja da je u Hrvatsku ušao zaraženim sadnim materijalom.
Šimširov moljac ima dvije do tri generacije godišnje.Prezimljava u stadiju gusjenice zadnje generacije koja je zaštićena u kokonu između listova šimšira i nastavlja svoj razvoj u proljeće. Odrasli leptiri imaju raspon krila oko 4 cm,bijele boje i smeđeg ruba. Tijelo je bijelo, a glava tamno smeđa. Mlade gusjenice su zelenkaste boje i skrivene su u unutrašnjosti biljke gdje se hrane unutrašnjošću lista ostavljajući samo epidermu. Starije gusjenice su zelene boje s karakterističnom debelom crnom crtom i tankim bijelim prugama te crnim točkama na leđnoj strani. One pojedu čitave listove te od biljke ostaju samo grane obavijene paučinom. Gusjenice počinju sa ishranom već u ožujku što traje sve do listopada, ovisno o vremenskim prilikama. Jedna gusjenica tijekom svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na grmovima ih može biti i nekoliko stotina, što govori o njihovoj masovnosti i štetnosti.
ŠTETE NA BUXUSU
Šimširov moljac uzrokuje značajne štete na biljkama. Mlade gusjenice hrane se samo gornjom stranom lista, a starije gusjenice lišćem, zelenim izbojcima i korom što narušava estetski izgled biljke, uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka. Štetnik se može lako prepoznati po svilenkastim zaprecima i svilenim nitima odnosno paučini na šimširu. Kod jakog napada njima je prekrivena cijela biljka koja je ostala bez lista. Savjetuje se kontroliranje biljke razmicanjem grana i praćenjem unutrašnjosti jer su tu vidljive mlade gusjenice i prve štete.
Golobrst je uz svilene niti paučine prvi znak da se radi o šimširovom moljcu. Mlade gusjenice zadržavaju se u unutrašnjosti biljaka šimšira jer su tamo dobro zaštićene. Kako se povlače prema vanjskim dijelovima biljaka, štete postaju sve veće i vidljive, a tada je već prekasno za bilo kakvu intervenciju jer je došlo do gubitaka skoro svih listova.
SUZBIJANJE ŠIMRIROVOG MOLJCA
Prva mjera u suzbijanju ovog štetnika je redovito pregledavanje biljaka u okućnicama i vrtovima, pri čemu treba razmaknuti grane i pregledavati unutrašnjost biljaka. Rana i redovita kontrola šimšira posebno u proljeće, je najučinkovitija, te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete od sljedećih generacija moljca koji se tijekom jedne godine rađaju.
Štetnik se može suzbiti mehanički što je ekološki najprihvatljiviji način te kemijskim sredstvima. Mehaničko uklanjanje podrazumijeva trganje zaperaka u kojima gusjenica prezimljava. Savjetuje se spaljivanje tih zaperaka kako bi se spriječio razvoj nove generacije moljaca u proljeće. Ukoliko se na šimširu zamijeti napad moljca, biljku treba orezati, a oraezane grančice spaliti, a ne kompostirati. Tijekom proljeća i ljeta, kada se uoče gusjenice, grmovi se mogu dobro protresti i gusjenice će pasti na zemlju gdje se onda mogu mehanički uništiti. Posebno dobro treba pregledati unutrašnjost biljke gdje su gusjenice dobro zaštićene. Gusjenice i kukuljice se mogu ručno sakupljati, a kao učinkovita metoda pokazalo se pranje grmova visokotlačnim čistačem- miniwaschom.
Postoje i kemijska sredstva kojima se moljac može suzbijati , ali najprihvatljivija su ona neškodljiva za pčele, u periodu kada su gusjenice što mlađe. Savjetuje se i prekrivanje biljaka folijom dan-dva nakon prskanja kako bi se uništio što veći broj gusjenica. Rana kontrola već u proljeće i redovita kontrola biljaka šimšira je najučinkovitija. Gusjenice treba uklanjati čim budu primjećene. Time će se smanjiti njihova brojnost i šteta koju čine.
Savjet je stručnjakinja Petre Pozder, mag. ing. fitomedicine i Mare Bogović, mag. ing. agr da se za suzbijanje štetnika na ukrasnom bilju mogu koristiti insekticidi na bazi aktivnih tvari: alfacipermetrin, deltametrin, dimetoat, imidakloprid, klofentezin, lufenuron, pimetrozin, piretrin, tiametoksam, tiakloprid, za tretiranje štetnika na stablu i trajnicama mogu se koristiti insekticidi na bazi aktivne tvari: abamektin, metoksifenzoid.
Za suzbijanje mladih gusjenica registrirani su pripravci: Calypso 480 SC, Direkt, Decis 2.5 EC i Runner SC.
Starije gusjenice otpornije su na insekticide i samim tim suzbijanje je otežano, a na jednoj biljci ih može biti oko stotinu. Rana (posebno u proljeće) i redovita kontrola biljaka šimšira je najučinkovitija, te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost, pa tako i sljedeće generacije tijekom godine.
Post je objavljen 29.08.2018. u 06:54 sati.