Povremeno me prožme osjećaj da sam sve to već proživjela.
U svojih gotovo 28 godina i nekoliko različitih života u njima.
Neki događaji su bili sasvim ponovljivi.
Neka lica susretala sam u više verzija, međutim, toliko nalik...
Zaustavim se tad i razmišljam...
Je li ova priča koju živim već negdje zapisana???
Mogu li je ovaj put barem mrvicu izmijeniti???
Dodati neki detalj??? Dodati neku novu boju???
Nekad me gotovo strah.
Nekad uhvatim samu sebe da u tim poznatim licima pokušavam nastaviti ono što je bilo... Nezdrava navika, znam.
Još uvijek se ne mirim da sam neke stvari zauvijek prošla.
No, u zadnje vrijeme umjesto straha u ovakvim trenutcima dolazi i neki tihi mir.
Nije to mirenje sa sudbinom.
I dalje pokušavam sagraditi nešto novo.
Ali kad me uhvati taj osjećaj ponavljanja kao da sad znam...
Sve je u redu. Ovdje sam, gdje i trebam biti.
I ovdje sam sa svrhom.
Post je objavljen 27.08.2018. u 19:29 sati.