Odgoj djece u duhu, vjerom u boga preko crkve i pravdom po zakonu države, najblaže rečeno je zločin.
Beba objektivno i jedno vremeno doživljava tijelo i realne promjene okoliša.
Podučavati djecu da umišljaju osjećanja emocija je najteži primitivizam čovječanstva, grijeh i prokletstvo.
Čista krv bebe ne treba mrtvu hranu iz dućana ili ljekarne, nego najprije živu vodu i živu hranu.
Ne treba kristalna kuhinjska sol, klor u vodi, mrtve masnoće i ubitačni začini.
Za krv ne treba gastronomija i uživanje na okusu.
Zbog sistema vrijednosti i društva, zbog ovisnosti, nad djecom se vrši ljubomorna osveta.
Čovjek je sebičan u svakom pogledu, zato umišlja gluposti i ne služi se razumom.
Pogano je i primitivno razvijati djetetu svijest, jer je to duševna logika i kad tad izaziva duševne boli i bolesti.
Ljubav u smislu voljne inspiracije nije moguća sa prepunim želucem i probavom nečega što izaziva usporenje organizma.
Od podrigivanja i prdeži nema eliksira, dok je u ustima jako kiselo. Tako je i krv kisela, a limfa slaba.
Metabolizam izmjene tvari u organizmu tijela se odvija prirodno, a ne kako ti misliš.
Sve što treba biti preventiva i znanje da ne bude problema, čovjek na kraju skupo plaća jer stalno čini pogreške i izaziva bolesti. To je plafon ludila u sistemu vrijednosti. Zapališ vatru i znaš da je nećeš moći ugasiti. To je logika evolucije. Izuzetno se plašiš smrti, dok je na svaki način prizivaš.
Još neki dan i djeca moraju u školu, a to im dođe kao smrtna kazna. U školi se ne uči život, nego
vještine otimanja da bi na kraju bio materijalno bogat.
Što reći na sve to, ako čovjek uvijek brani negativno?
Post je objavljen 27.08.2018. u 11:26 sati.