Sivi pjenasti oblaci luduju u pijesku vremena, dok se moj pravac do sreće prema meni okreće.
Pitam se još uvijek, a koji to put vodi do tebe?
U grudnom košu srce još uvijek nemirno treperi, možda vodi svoje posljednje ratove s ovozemaljskim duhovima i želi pronaći put koji će me odvesti dalje i pitam se kamo dalje, postoji li ona prvobitna tvar gdje mogu nasloniti umorno čelo, nadam se i ne usuđujem se ni pomisliti ima li još uvijek onog života u tebi kojeg si zatvorio za sve slične meni?
Zakoračila bih u tvoj drugi život, ali ne postoje vrata, sve je to jedan hladni plavi ledeni zid tih očiju i bez znanja tvoje svijesti brani ulaz svakome pa tako i meni.
Dok vjetar vrti moje misli, još uvijek razotkrivam svoje mrtve puteve mahovinom zarasle spilje vlažnih zidova i odustajem od dalekog i opasnog puta... do sljedeće prilike.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.