"Kad ste se rodili, niste se rodili kao kršćanin ili katolik, niste se rodili kao komunist. Svako dijete dolazi na svijet kao tabula rasa, potpuno čisto. Ništa nije zapisano na njemu - ni Biblija ni Kuran, Gita ili Kapital - ne, ništa nije zapisano na njemu. Dijete ne nosi nikakvu svetu knjigu sa sobom, već dolazi potpuno nedužno. Ali njegova nedužnost postaje njegova najveća nevolja, jer svuda oko njega su vukovi - skriveni u političarima, svećenicima, roditeljima i učiteljima. Svi se oni obaraju na vašu nedužnost, počnu pisati po vama, a vi ćete kasnije vjerovati da je to vaše nasljeđe. Njima je sada važno da vas pretvore u robove, da radite što god oni zažele. Ako požele - da ubijate i nedužne ljude... To su religijski mafijaši, politički mafijaši, oni vas i dalje iskorištavaju. Oni mogu biti neprijatelji jedni drugima, ali svi se slažu u jednom - da se čovjeku ne smije dopustiti da voli sebe." Osho
Ljeto je pri kraju i tvornice robova uskoro opet počinju s radom spremne da satru nedužnost novim ljudskim bićima koja će po prvi puta proći kroz njihova paklena vrata...
„Njegova (učiteljeva) je dužnost i posao koji obavlja za državu da u mladom dječaku ukroti sirove sile i strasti prirode, da ih iskorijeni i na njihovo mjesto posadi blage, umjerene ideale koje država priznaje... Čovjek takav kakvog je priroda stvorila je nešto neuračunljivo, neprozirno, opasno. On je bujica što se spušta s nepoznate gore i prašuma bez puta i reda. I kao što prašumu valja osvijetliti i očistiti te silom obuzdati, tako škola mora slomiti prirodnoga čovjeka, savladati i silom ga obuzdati; njezina je zadaća da ga učini korisnim članom društva, prema načelima što ih je odobrila vlast, i probudi u njemu svojstva čiju bi potpunu izgradnju potom konačno okrunila brižna stega vojarne.“ iz romana „U žrvnju“, Hermann Hesse