Marketing
Šetnja od "Roka i Cicibele" do mosta na Ciovo
Ove godine nan je "Kaštelansko kulturno lito" ponudilo par lipi događaji u Podvorju ... tradicionani koncert klape "Podvorje" san već opisa a ova predstava me baš ono zaintrigirala ... Jerbo smo svi mi odgojeni na onome starome filmu "Roko i Cicibela" di su dvoje legendi splitskoga i hrvatskoga glumišta, Semka Sokolović-Bertok i Boris Dvornik uprizorili Smojin tekst o siromašnome ribaru anarkišti i njegovoj divojci koji su živili u straroj gajeti na Matejuški ... a tija san i vidit kako su to naši repci i tići učinili 
Predstava koju smo gledali u "Podvorju" nastala je ka diplomski rad Ivana Baranovića na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Režiju potpisuje Milan Štrljić, kostimografiju Ana Marin, scenografiju Latica Zajmović, oblikovatelj svjetla i tona Miho Dolina.
"Ča je život vengo fantažija" ... priču o Roku i Cicibeli su na tekst Momčila Popadića i glazbu Zdenka Runjića, osim besmrtnog Olivera opjevali su mnogi ... eto, nakon Olivera mi prvi pada napamet Marijan Ban 
Priču o dvoje zaljubljeni golubići koji jemadu samo jedno drugo u svevremenskome ambijentu Gospojske štrade ...
... lipo nan je prinila mlada glumačka ekipa; već spomenuti Ivan Baranović koji tumači ulogu Roka, a Cicibelu glumi Monika Vuco.
Gledalište je bilo puno ka šipak, dica su po podu sidila, a na inzistiranje umjetničkoga ansambla dopušteno je gledateljstvu da sididu i po skalama ...
Proletilo je u sekund ... kako je napisa legendarni Pop, "šaka suza i vrića smija" ... publika je velikin pljeskon pozdravila glumce koji su nekoliko puta izlazili na "bis"...
Ciovski most
Okad se napravilo ovo građevinsko čudo, trogirski spas od mosta, čuja san ljude kako o njemu pričaju u superlativima ... na stranu ča je sad cili Trogir odanija od prometne gužve priko cile godine, koja u litnjin misecima poprima skoro biblijske razmjere ... ali da je ono most baš ... lipotan!
Dobro, o ukusiman se ne raspravlja, pogotovo sa ženama 
pa smo se Zakonita i ja uputili na ono ča smo odavno planirali učinit ... đir priko mosta. Nanoge!
Nije baza samo proć auton ... iako je i to lip doživljaj ... nego ono baš prošetat priko i nazad.
Ostavija san auto na ciovskoj strani, i krenija pomalo, na noge ... fala na pitanju, ne bi to ni vridilo da nisan zabilužija koju sliku. "Promašili" smo, da ne rečen zeru okasnili, za uvatit zalazak sunca, ali i ovako figura ...
... cili Trogir i sjeverna strana Ciova su ka na dlanu ... bivša "Duhanka", sad priuređena u hotel, svitli ka veliki ukras ...
... a i ova vizura Trogira u sumrak nije za bacit ...
Već je lagano pa i mrak kad smo se vraćali nazad, nisan moga odolit ovoj prilici ... noćno sletanje aviona na osvitljenu aerodromsku pistu ... neprocjenjivo
Zakonita i ja smo se dogovorili da sad, kad malo smanji ona žuta pećica na nebu ... dođemo opet učinit ovi đir, za vidit zalazak sunca ...
Lagano smo se uputili doma ... i vidili da jemamo novega sustanara.
Malo je nešestan (nelijep, za sjevernjake) za vidit, ali ovu večer nije bilo u dnevnome boravku ni komaraca ni drugih letećih čimavica (dosada, za sjevernjake) koji bi nan zunzili oko glave ...
Vrućina lagano popušta, samo da ne zakaki vrime u nedilju, da moremo povirit u Štafilić, na Igrišće, na "Arije pod zvizdama" ... Zdravi i veseli bili!!! 
Post je objavljen 24.08.2018. u 10:01 sati.