Marketing
Jedan od onih života
Neki šum, pa onda ustajem rano.
Doskočim meko iz kreveta i mada bosa, imam osjet papučica.
Kako podatno miriše kasno ljeto!
Na pijane oleandre, ruže koje uzimaju zamah.
Na krilo čvorka, ispod kojeg nosi lijepu, malu, sočnu smokvu, jer mu dvije ne stanu u kljun.
Lukavac!
Ne čini se da se tu itko sprema na spavanje.
Tu vlada savršen sklad, mekoća boja i oblika.
Grlica me nijemo gleda.
Stopila se s bojom tek razbuđena neba.
Vrana se svađa sama sa sobom.
Kad me ugleda, prhne na sjever.
Uživam u pranju prozora i drvenine.
Zasjaji, prozrači, da mi nove uvide.
Malena sam pa stanem na stolac, pa na stol, klupicu vanjsku prozora.
Onda zirnem van, u krošnje.
Ne viđam se s ljudima, ne fale mi.
Pratim ptice, leptire, sve što se miče i raste.
Stopala su mi sve mekša. Nokti mi brže rastu.
Skidam paučinu s fasade, a male mačke stoje dolje i čekaju paukove koji padaju s moje krpe.
Zavlačim se u kutove u koje nikada nisam.
Ne vjerujem dokud sve mogu.
Nekoliko vrabaca prhne sa šljive.
Jedan je spor. Ulovim ga i pustim.
Kad me on stisne sebi i poljubi mi vrat, unutrašnjost mi zabruji poput životinje.
Čini mi se da predem i mljackam.
Zna za moje prošle živote, nagle odlaske i ima strpljenje anđela.
Kasno ljeto gađa me plodovima. U zraku hvatam dvije jabuke, kao da sam znala.
U zelenom oku šarene mačke, vidim obilje svega što imam.
U susjedstvu zalijevaju. Mali miševi i voluharice bježe kroz grmlje, svojim tapkavim nogama.
Mijenjam se. Koža mi je puna sitnih dlačica. Sjekutići se izdužili.
Uši ušiljile. Osjećam najtiše mirise.
Sada se već penjem visoko po stablima i ne razaznajem očeva upozorenja.
Sline mi pocure kad samo pomislim na krilo grlice.
Noću se budim pred krletkama s kanarincima.
Na zidu sjena velike mačke.
Moja je.
Post je objavljen 23.08.2018. u 15:48 sati.