Prva se danas, nakon kraće ljetne pauze, vratila u vrtić. Dok sam je pratila prema ulazu, uobičajeno sam s njom čavrljala.
- Hoćeš li ispričati ekipi u vrtiću gdje si bila?
- Da. Reći ću da sam bila na plaži i na bazenu. Ali to ću ispricati samo Jakovu.
- A zasto samo njemu?
- Jer mi je on jedini zanimljiv.
Nekih sedam sati kasnije došla sam po nju i postavila joj uobičajeno pitanje:
- Kako je bilo u vrtiću?
Odgovor koji sam dobila, popraćen jedva primjetnim, ali zadovoljnim hihotom, bio je:
- Bio je Jakov.
- Okeeeej. Lijepo da je bio. I što mi još možeš reći?
- Pa igrala sam se s Jakovom.
Jakov ovo, Jakov ono.
Jučer je čak na trenutak zacendrala, da ona ipak ne bi išla u vrtić. 'Jer neće biti Jakova.' Da se razumijemo, igra se ona s drugom djecom u vrtiću, a neke curice iz grupe definitivno već smatra prijateljicama.
Ali Jakov je poseban. Kad sam je jednom prilikom pitala:
- Što ti je u vrtiću najdraže?
... bez nano-sekunde razmišljanja odgovorila je:
- Jakov.
Isti odgovor ponovila je, sat-dva kasnije, i svom ocu.
Što da velim, Jakov je njen fatalni mali muškarac. Obožava se s njim igrati. Problem je jedino u tome što to svoje obožavanje ne zna baš uvijek ispoljiti na prigodan način. Tako je došlo i do jedne od najvećih zabluda u mom roditeljskom stažu. Naime, moja princeza mi je mjesecima dolazila kući žaleći se, s vremena na vrijeme, da je Jakov 'udara' i 'gura'. Kako je ona po prirodi djevojčica koja izbjegava sukobe, naročito one fizičke vrste, i dosta je nježna karaktera, popušila sam priču o 'damici u nevolji'. Pa sam se pretrgla dajući joj savjete kako reagirati.
- Slobodno mu glasno reci: 'Ne! Nemoj me gurati!'
- Budi pristojna ali odlučna.
- Ako ne prestane, gurni ti njega. Imaš se pravo braniti.
Čak sam se diskretno požalila tetama u vrtiću zbog problema. I dobila ofrlje odgovor da je 'Jakov inače malo živahniji'. I da je kao manji 'bio sklon ugristi, gurnuti, i slično.' I tako sam ja stekla dojam da moja nježna ženskica pada na zločeste dečke.
Tek nedavno doznah da je siroti Jakov bio objektom prenapuhane verzije vrtićkog me-too pokreta. Naime, moja mlada gospodična je ta koja prva počinje zafrkavati njega. Škaklje ga, bocka ga, gurka ga i hihoće se, a onda joj on, kad mu fakat dodija, uzvrati tako da je malo odgurne. Nekad i malkice jače. Toliko o damici u nevolji.
U svakom slučaju, Jakov joj je jako interesantan. Kad sam je pitala što joj se na njemu toliko sviđa, ispalila je ono što nisam očekivala ni u snu:
- Ima dobra usta.
Da. Ima. Dobra. Usta.
Za ne vjerovati.
Nedavno je također dodala:
- Dobro izgleda ali je malo... – i složila kombinaciju izraza lica i pokreta rukama koji govore: 'Ali mu pamet nije najjača strana.'
Mada se poslije brzo ispravila i rekla da je on 'pametan'. Da je starija, rekla bih da me uvjerava da je Jakov dobar materijal za brak. Ovako zaključujem: prvi put u život je, na jedan sasvim nevin dječji način, zaljubljena, a da to ni ne zna.
Što fatalni Jakov o svemu tome misli tek trebamo doznati.
Post je objavljen 22.08.2018. u 17:41 sati.