Kako se vratiti u svakodnevicu? Teško. Nekako mi svakodnevica izgleda kao pijana pročelnica koja vozi u suprotnom smjeru i nemoguće je izbjeći. Kako se nositi s njom,a ne postati ona?
Ni Severina nije ono što je bila. Gledam te nove fotke koje ovaj put svi pak redom hvale, za razliku od onog filmića, i ne razumijem sve.
Utjeha opet u vrsnoj hrani, kad nam se već ne dopušta ležerno življenje.
U autobusu čujem čudnu izjavu nekog štrajkača da mora štrajkati, inače će dobiti otkaz, vjerojatno sam nešto krivo čuo, bučno je i jako šumi. S druge strane isto nisam siguran u ono što čujem, mada mi zvuči logično poznavajući sustav, gradonačelnik veli da neće dati otkaz pročelnici, da bi zaštitio gradsku blagajnu.
Kako se teško uklopiti ponovo među nas.