Marketing
ZAŠTITA SPOMENIKA KULTURE
Više puta sam pisao kako zaštiti i tko je uopće dužan štititi spomenike kulture kojih na području našeg grada imamo i više od onoga što znamo i što je vidljivo.
Imamo Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara koji u Članku 1. govori da se ovim Zakonom uređuju vrste kulturnih dobara, uspostavljanje zaštite nad kulturnim dobrom, obveze i prava vlasnika kulturnih dobara, mjere zaštite i očuvanje kulturnih dobara, obavljanje poslova zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, obavljanje upravnih i inspekcijskih poslova, rad i djelokrug Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, financiranje i očuvanje kulturnih dobara, kao i druga pitanja u svezi sa zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara.
Nema medija koji ovih nekoliko dana nije izvještavao o senzacionalnom otkriću ronilaca iz Diving centra «Foka» u podmorju Paga, ispred Šimuna tražeći ugore i hlapove naletjeli na potonuli brod pun amfora, koji datira od prvog stoljeća prije Krista. Ronioci su otišli po GPS kako bi označili mjesto pronalaska i odmah o svemu izvijestili policiju i konzervatore.
To je prvi čin kojeg bi svaki ronilac trebao poduzeti kada naiđe na ovakvo nalazište. Ronioci su postupali izuzetno korektno i poduzeli sve da se lokalitet odmah označi i sačuva od krađa.
Izvor fotografija nalazišta amfora: Božidar Vukičević/CROPIX
Ovaj nalaz potvrđuje kako je otok Pag prvorazredna ronilačka destinacija, puna arheoloških nalazišta gdje uz spomenute Šimune, tu su još Caska, uvala sv. Nikole u Pagu, Maun, Brušnjak, Lukar, nalazi u pod Velebitskom kanalu, kako navode ronioci koji se nadaju da će se urediti prezentacijski centar i arheološki park prema uzoru koji u svijetu već postoje.
Ovim otkrićem najviše je dobio turizam – ronilački turizam koji sve više uzima maha uzduž cijele naše obale.
U takvom arheološkom parku moguće je ronjenje isključivo uz pratnju voditelja ovlaštenog ronilačkog centra. Na ovoj razini organizacije ronjenja, svaki se uron posebno plača.
U članku 5. istog zakona nabrojene su odredbe svrhe zaštite kulturnih dobara. Ja nemam namjeru citirati sve podstavke ovog članka osim jednog koji glasi:
- zaštita i očuvanje kulturnih dobara u neokrnjenom i izvornom stanju, te prenošenje kulturnih dobara budućim naraštajima.
Budućim naraštajima?! Što mi to u Pagu ostavljamo budućim naraštajima? Jako malo, a i ono što imamo niti znamo, niti želimo sačuvati, niti po Zakonu koji u 127. Članaka jasno govori i o pravima ali i o obvezama vlasnika spomeničke baštine.
Ove sam dane malo obišao paške spomenike kulture od Starog grada, do crkvice Sv. Marije Magdalene u Bošani, Sv. Jadre, pa u konačnici i ne tako davno postavljen spomenik 15. meridijanu i ne mogu vjerovati u kojem se stanju isti nalaze. Naišao sam na mnoge turiste koji su se zaustavljali, fotografirali i čudili se isto kao i ja ovoj nebrizi. Pokušao sam jednom mladom bračnom paru iz Italije od kojih supruga vuče hrvatske-istarske korijene pa razumije hrvatski, objasniti zašto su ti spomenici pušteni nebrizi. Nisam siguran da sam bio vjerodostojan, niti da su oni uspjeli razumjeti o čemu govorim.
Svjestan sam toga da će mi se opet imputirati da nekoga prozivam, jer da je to jedino što znam. Proučivši citirani Zakon to je obveza svakoga tko se pronalazi u budućim naraštajima. Međutim, mi u ovoj Lijepoj našoj iz dana u dan pokazujemo koliko poštujemo zakone i koliko nam je do njih stalo. Mi zakone znamo samo onda kada se osobno tiće nas samih, u svim drugim situacijama je to ono naše klasično paško: - ca mene briga!
I tako psi laju, a karavane (turista) prolaze.
Post je objavljen 21.08.2018. u 14:03 sati.