Dobar dan želim ...
došla iz Karlovca puna snage (jedva gledam ) bilo je super-kuper kulll ali svi smo bili ko kokoši dok ih ofuriš ništa nismo radili, nekaj malo su dečki (moj muž i Vuger) da nam zamažu oči prtljali po garaži a jedino je Fićo (dečko od moje mlađe kćeri) pokosio gornji dio vrta s kosilicom..i ostalo je bilo klopa- lagano , koji gemišt i sokovi i ništa . Ubili smo se od NERADA
Ne znam kako ste vi spavali ovu noć ali majko mila to je strava ulica Brijestova bila ovu noć , mislim ono kao inače spavam ( moš mislit ) ali ovo je bila totalka karambol svih mogućih atoma kisika...kad moja Maša (mačka) nije mogla spavat cijelu noć nego se prešetavala ko da joj je netko navinuo rep( koji nema.. kaj da vam kažem ?... kod nas smo svi falični ) onda fakat nekaj ne štima u zraku .Malo me to jače iscrpilo jer sam u 8 morala biti u bolnici obaviti anesteziologa, ekg i podići nalaze od MR-a i snimke srca i pluća. Da, približava se dan kad će me napasti zeleni ljudi i kada ću reći svojim stanarima ;AJMO DEČKI ĐADA!!! dosta ste uživali na mojoj grbači, gubite se trbuhom za kruhom - u SAVU
Jest da su obje dojke dobile otkaz ali kaj ću, pa-pa cice .Bile ste bezobrazne, izigravale ste frajerice i izdale me Ionako svijet ide u smjeru da ćemo svi postati roboti, ja sam ušla u taj prvi krug još u četvrtom mjesecu ove godine Vjerujte mi da vanzemaljci postoje .I ja sam jedna od njih . Prvo sam izgledala kao zločesti vanzemaljac sa upalim očima bez kose, mršava i sive boje po cijelom tijelu... nemreš vjerovati kako se to jednostavno dogodi . I sad sam još uvijek vanzemaljac ali sad izgledam kao onaj koji se hoće igrati sa vama zemaljcima ,(ali nema vezeeee pa VAŽNO DA SAM ŽIVAAA ) izgledam pitomo , počela mi rast kosa , obrve i trepavice JEEEAHHH!!!! ali mi otpale druge stvar i o tom ću drugi put
Rekla sam da ću vam pričati o BOLI za koju nisam znala ni da je moguća .
Da li ste znali da kosa boli???? JAAAA NE , kad vam kažem, boli za poludjeti!!! Kada sam krenula na prvu kemoterapiju onda mi je glavna sestra na odjelu bolnice rekla što će mi se početi događati nakon 10 dana zbog primanja kemoterapija.,, jedno od toga je bilo da će mi otpast u roku 10 dana kosa. Prošlo tih 10 dana , ali moja kosa još na glavi, prošlo još 10 dana ja još uvijek imam i kosu i obrve i trepavice ... i tako nakon 4 mjeseca kemoterapije... svi na odjelu i sestre i doktori bili u šoku kak ja još imam sve te dlake Pa ljudi kaj ste mislili da kod mene ide sve po PS-u ?? dajte molim vas lijepo haa haa haaa Od silnih vitamina koje mi je nabavila mlađa kćer i njeni klijenti koji su znali čuda donijeti za mene da joj pomognu u njenoj brizi za mene-pffff nakon tog sveg nemre meni niš tak lako otpast . Kad sam ušla u sredinu tog četvrtog mjeseca počeli su problemi. Moja rođena kosa odlučila me luđački boljeti , nisam se smjela taknuti po glavi. Leći na jastuk to je bila NEMOGUĆA MISIJA , ne 5-ta NEGO 1600-ta . Ma tko je god samo pogled usmjerio na moju kosu već me boljelo, samo sam htjela da su svi od mene udaljeni što više da me slučajno ne bi taknuo za vrh bilo koje moje dlake.Kako se svakoj ženi teško odvojiti od kose pa bogumi i ja imam nekaj malo ženskog u sebi ( malo ) i meni se teško oprostiti s njom bilo, naročito jer sam je puštala i bila mi je fakat skoro kako sam i htjela -do pola leđa. Međutim to je postalo toliko bolno na mojoj bulji da nakon 15 dana mučenja više nisam mogla izdržati . Moje obje cure su frizerke što mi je olakšalo taj proces i taman je starija bila u Zagrebu, pozvala mlađu da dođe s priborom i nas tri ženskih MUŠKETIRA , otišle u kupaonu (nježniji dio - naši muškarci- su bili u boravku ) . Kad su mi stavile plašt oko vrata zateglo me u grlu...ali ne od plašta ,... Došle mi suze a moje kćeri na to ??
pa zna se kaj su rekle obje Mama kosa bude narasla -VAŽNO DA SI ŽIVA -
i naravno kad su to izgovarale da mene ohrabre plakale su obje ko kišna godina . Fora
Kao sad će me njih dvije ohrabriti i onda na kraju ja njih moram tješiti jer je u kupaoni bila poplava od njihovih suza , skoro su mi se pločice podizale s poda
31.01.smo išli na Rebro, obavila CT pluća, dojki i MR svega gore i kad su me pregledali uzduž i po preko sa svim mogućim i ne mogućim aparatima, dobila sam termin za prvu kemoterapiju … bio je to famozni 05.02. 2018g. a
01.02.2018 mojoj starijoj princezi 27-i rođendan… sašilo me po mozgu samo tako... Kako mi moj mozak stvara probleme, ne da mi mira i stalno me ždere budila sam se taj dan kad je njoj rođendan u 2 navrata, prvo u 3 ,15 pa u 6,15 i onda do pola 10 na kraju. Mljeo me moj kreten od mozga s mislima o raku i ne da mi mira .U glavnom uzela sam mobitel i vidjela kako su svi već u našoj mobilnoj family grupi čestitali rođendan i reko ja neću pisati.... otpjevat ću joj -sretan rođendan ti- …jedva sam ja to …u stvari nisam uspjela kako treba krenulo me stiskat grlo i suze su krenule… Završila sam tu snimkicu ali ne onako kako sam mislila da ću moći…. ali uspjela sam iako sva zagrcnuta od suza i boli mi u prsima, lagano joj to otpjevati eto... idemo dalje u nove pobjede
Počele su nove misije prije prve kemoterapije. Krenula sam s tom nekom dijetnom prehranom koja se zove KETOGENA DIJETA ,suprug mi je za doručke radio smootie od sveg mogućeg po receptu ,i napitak od limuna i krastavca za detoksikaciju tijela i tako mjesecima. Moja sestra je sve to teško podnjela što se događa sa mnom... lice ju je odalo kako joj je to stresno iako je također kao i svi moji oko mene pokušala izvana biti stijena - iz nutra se je lomila iako je imala za mene tu njenu vanjsku masku na kojoj se trudila da piše- HRABROST- zbog mene , BOL joj je virila iz očiju. Ni jedna se ne može pohvaliti sa zdravljem. Ona je imala vrstu raka-tumora ;FIBROADENOM na cici to joj izrezali ,operirala oba koljena ,izvadili joj maternicu ,obje reumatoidni artritis bože dragi baš koma. Ona pak sama s tri psa i dvije mačke, ha ha ha ha bolesno je kako smo glupe obje. Njena djeca u Irskoj a ona ovdje u svom životinjskom carstvu koje je sve samo ne nimalo lako jer treba to nahraniti s malom penzijom i kreditom. Slaba je na životinje koje su napuštene
-MOJA PRVA KEMOTERAPIJA-
hm.. još bi netko mogao pomislit da se veselim drugi ljudi pišu moj rođendan ili moj prvi auto a ja ….
Kad je došao 05.02.2018( PRVA KEMOTERAPIJA) , lagano sam bila smušena a trema neviđena
sjatilo se par njih oko mene , prvo psihologica da li želim sudjelovati u eksperimentalnom programu i da dam krv prije kemoterapije i neki psihološki test za ispuniti, ja sam naravno pristala .Ubrzo me prebacili na EKG i to obavili od prve. Kako izgleda kemoterapija ??? OVAKO
Došla je sestra sa 4 velike debele šprice-dvije s prozirnom i dvije s crvenom bojom i to mi lagano ubrizgavala u ruku. Osjetila sam peckanje dolje.... DA,DA,DA- doljeeee!!! glupi osjećaj žarenja čak i bolan i neugodan nadasve ( na što me prije davanja glavna sestra s odjela upozorila i okus metala u ustima kao da sam danima cuclala nečiju željeznu ogradu ( na što me isto prije davanja upozorila). Nakon te 4 šprice spoje vas na infuziju da se krenu čistiti vene od kemo. Uglavnom to je trajalo sve 5 sati. Suprug je došao po mene i uzeli otpusno pismo i krenuli iz bolnice u nabavku potrebnih mi stvari ;-od protubakterijskih sapuna do maski za lice .Sve sam ja to odradila, došla doma i ubrzo me krenula užasna glavobolja na što su me upozorili i naravno muka. Bio mi je koma dan.. svi mirisi mi smetali i nedostatak kisika tako da sam se bogovski namučila tih prvih četiri mjeseca te teške kemoterapije koja je bila samo dio muke od narednih dvanaest koje su slijedile. Suprug mi organizirao konopljino ulje s THC.om. Što znači da sam i stim krenula. Novac je vrlo važna stavka za tako nešto... teško je prihvaćati pomoć znajući koliko je sve to skupo ,... da nije njega i djece da mi stalno nešto stvore( iako ne znam kako je on to jer je život danas težak , ne radim- podstanari) JA osobno nikada ne bi sama ništa od tog tražila po internetu ni nigdje. Jednostavno nisam tip koji će trčat za sebe. Kada mi je kupio te šprice tog ulja.... bilo mi je teško jer sam ja krivac za silno trošenje i izmišljanje kombinacije u njegovoj glavi a ne mogu ga zaustaviti- on želi da još živimo i veselimo se svakom novom danu.( Teško je biti bespomoćan i još imati u glavi da si postao teret). Ajmo mi o konopljinom ulju... što da kažem nego da je okus ODVRATAN uz ružan okus iako je to manje od zrna riže što stavljaš čačkalicom na korijen jezika još k tome dobiš i peckanje grla kako se to otpuštalo. ,i kao da sam svaki put kad bih to konzumirala brzo zaspala sat -dva i onda si budan do 7 ujutro .
Najstariji sin koji jedini još nije znao za moju dijagnozu ...on me stalno zvao kao da je nanjušio da nešto ne štima … razgovarala sam s mlađim sinom i suprugom što da radim i donijeli smo odluku da dođe do nas i kažem mu da imam rak. Vidjelo se da je malo nervozan jer ga suprug proveo kroz stan da opere ruke u malom toaletu a onda je vidio mene kako sam na kutnoj s maskom na njuški pa ga malo to zateklo. Prvo smo kao i inače sa ostalima neobavezne teme drmali zatim sam mu rekla da imam rak na što je on odmah automatski počeo gledati po stolu lijekove koji su, a to su bile muževe tablete za tlak..., bio je do 1 h poslije ponoći vidno pod stresom .Suprug i mlađi sin su ga odvezli doma jer je padao snijeg i naravno znala sam da će ovo čudo od mog munjenog muža ziher ići s njima -DRIFTAT-kod Kauflanda po tom snijegu da ih malo opusti , i nisam pogriješila , čitam ga kao knjigu-naravno da je otišao to radit
08.02 nikad ne budem zaboravila( a bome ni sve naredne dane svih 7 mjeseci kemoterapije) meni strašno težak i odvratan dan bio od 6,15 ujutro . Toliko mi je bilo zlo kao da me netko zalio kantom vode, em sam morala u mali toalet gdje nemam zraka jer je mali a u velikom je bio suprug -spremao se za posao- i zadržao se taman 10 min pre dugo .Pun stan ljudi(mlađi sin koji živi s nama, mlađa kćer sa svojim dečkom ) a ne mogu nikog dozvat jer ne mogu pustit glas iz sebe ..užas!!! Jedva na jedvite jade nakon trećeg puta zvanja suprug me uspio čuti i brzo dojurio do mene a ja sva zgrčena čučim i nemam zraka ni snage,crno mi pred očima i samo treba sekunda da uđem u carstvo nesvijesti .Nekako me uspio zadržati da se ne onesvijestim i odveo do velikog toaleta gdje sam hvatala zrak i pokušala doći k sebi , nakon toga neću nikad zaboravit miris NIVEA kreme.... kad me trebao odvest u sobu on na brzinu namazao ruke Niveom a meni još veća muka od mirisa , … mislila sam da ću svisnut, samo sam vikala makni see!!! makni see!!! i primila se za nos . On jadan u panici, s mene curi znoj, klizim mu iz ruku tako mokra, jedva me dovukao do spavaće sobe - pa mi ne može naći mi suhu potkošulju jer je ova na meni totalno mokra od preznojavanja od mučnine…Eto, odmah nakon prve kemo nedaj bože da mi neki miris dođe do nosa, odmah koma.. hm.. i to su mi rekli u bolnici da će se desiti... vidi,vidi kako ona sestra to zna... pametna neka ženska ...
Jesam vam dosadna ?? JESAM? eh pa vaš problem !!! , moram stići sve stavit na ovaj NE papir jer ću možda nakon zelenih koji me čekaju moći samo pisati po oblacima ako se ne probudim- pa tko će to onda moči čitati?? a vrat ?? a sunce u oči?? helooouuuu!!!!
Pokušala sam si olakšati s nekim malim laptopom (koji nemam ) ,... Rekla sam mužu ovak; prvo sam složila mile oči i slatku facu (hm... koliko ja mogu složit slatku facu ovakva sad ko pofurena kokoš???? ); JOOOOOOJ... muuužu kad bi MI meni nekak mogli ustvari -TI- kupiti mali laptop jer idem u bolnicu na operaciju pa da imam ako se probudim da pišem...
Odgovor znate--- (nemam više slatku i milu facu dovoljno) Bezobrazno su skupi lijekovi koje mi je nabavio ( o kojima ćemo sutra ) a koji su mi pomogli da živim do operacije.. a mogla sam imati mali laptop,,
i onda dođe svjetlost i ošine mi šamarčinu i kaže; GUSKOOO !! ne traži kruha nad pogačom,
i ja se sjetim hm.. VAŽNO DA SI ŽIVA
Pozdraaaavvv!!!! volim vas sveeeeeeeeee
Post je objavljen 20.08.2018. u 17:19 sati.