Nakon svih negativnosti proteklih desetljeća u mom rodnom Krku i neugodnosti na koje sam već navikao, jučer i danas prije našeg odlaska npr. Austrijanci cijeli dan bez cedulje s kaznom,dva auta, konačno i nešto pozitivno, otvorena knjižnica, inače nešto već uobičajeno zadnjih godina u Europi. Funkcionira i kod nas ekonomija dijeljenja, kad smo kao piratska stranka o tome govorili, ljudi su se smijali, uzmeš što želiš, dodaš što želiš. I ja sam našao i nakratko posudio knjigu o meni zanimljivom liku iz prošlosti Enveru Hoxhi, uz nju sam donio i ostavio još jednu knjigu koja mi je bila viška. Istina za razliku od Berlina ovdje, valjda zbog blizine plaže, najviše idu i nestaju časopisi na raznim turističkim jezicima. Razumijem da će mudraci kod nas dignuti glas protiv, jer eto, ugrožavaju se autori tih djela, jer se knjige ne kupuju, priče za bedaste hrvatske intelekttukce, ja kao prevoditelj slikovnice čije je izdanje rasprodano najbolje znam koliko sam kao autor dobio, zaradiš, ugasi se firma i nikom ništa, usput se doštampa u susjednim državama i dalje muze lova. Ovako se barem čita,ali to naravno državi nije u interesu.
Ugodno nas je iznenadila posjetom na otoku, već na blogu spominjana frendica, koja je znanstvenu karijeru započela na Cambridgeu, onda malo na Havajima, pa sad živi i radi u Los Angelesu. Zanimljiv razgovor o svemu, naravno i o aktualnim jezičnim polemikama, naravno u dubokom hladu. Loše se jede na zapadnoj obali, eto, domoljubi se mogu hvaliti da je u Hrvatskoj bolje. Ima i jedna burekdžinica tamo, smije se kako je Angelina svratila i razočarala se,jbga, ona već probala sarajevski burek. Kaže naša L.A.Women kako joj se jedna profesorica ono duboko čudila kako je svojevoljno napustila ugledno havajsko sveučilište, tamo gdje je raj na zemlji, nikog ne zanimaju činjenice bitne za preživljavanje. Bitno je filozofirati o odlukama koje donose drugi.
p.s.
Nebitno, al na fotkama je moja hrana, gošća je vegetarijanka.