Marketing
Usputna škljocanja
Nedavno je u mom društvu plasirana teza da ja u stvari mrzim žene, potkrijepljena drugom, najčešće ih snimam straga. Već sam jednom napisao, pa tko vjerovao, tko ne, nikakav to poseban fetiš mi nije, tako je jednostavnije fotografirati po ulici u trgovima, a specijalno ako se, kao ovdje u jednom slučaju, dosađujem u redu, valjda za sladoled. Najbolje su mi napravljene sprijeda, jednu od prije par dana se ne usuđujem objaviti ovdje, uspješna je na drugom portalu, a mislim da bi je ni instagram ne bi dopustio.
Netko voli fotkati cvijeće, netko bogomolje i kukce, netko bi rado bio ulični fotograf ne znajući što je to, ja eto neobavezno samo škljocam, za onim što se meni učini zgodnim. Zadnjih par dana objavljujem i fotografije koje sam vidio samo sitne na fotiću, jer internet lovim na terasi s itekakvim dnevnim svjetlom.
Bliži se kraj ferija, domovina me dočekala i kaznom za parkiranje u visini četvrtine mirovine, pita kolega kako to da nam se to u Njemačkoj nikad nije dogodilo. Pa tamo nema nikakvih "možda se smije, možda ne" situacija, ako piše da je werktags zabranjeno do 19, možeš popušiti samo ako si uvjeren da subota nije radni dan, polazeći od sebe.
Sve to kao pljačke cijenama na vrhuncu sezone spada u uobičajeni folklor zemlje koju neki, vjerojatno s dobrim razlozima, toliko vole i spremni su i sjeno jesti, samo da ne izgube teško izborenu slobodu. Ja za razliku od njih patriota nisam volio ni prethodnu državu.
Post je objavljen 19.08.2018. u 09:51 sati.