Nikada više neću čuti tvoj glas.
Nikada više neću osjetiti tvoj zagrljaj.
Nikada više neću čuti tvoj smijeh.
Nikada te neću preboljeti jer naša priča nije trebala tako završiti.
Trebala si s nama ostarjeti, trebala sam se o tebi brinuti.
Nikada nećeš upoznati svoju unuku kojoj bi se toliko veselila.
Nikada se nećeš s njom igrati, učiti je nepodopštinama.
Uvijek ćeš biti moja majka, moja mama.
Uvijek si se brinula za mene, sada te više nema.
Što više vremena prolazi od kada si otišla praznina je sve veća i veća.
Nitko me više ne zove milo moje.
Nitko mi ne šalje poruke i ne zove me poput tebe.
To je sve zauvijek iza nas.
Zaslužila si bolji život koji nisi dobila, zaslužila si biti sretna.
Oprosti mi mama ako sam te iznevjerila, ako nisam bila ono što si očekivala.
Nadam se da smrt nije kraj, i da si napokon sretna.
Jednog dana ponovno ćemo biti skupa. Ponovno ću biti tvoje dijete, a ti moja mama. Tada više ništa neće biti bitno.
23.01.1959.-15.03.2017.
Post je objavljen 16.08.2018. u 21:45 sati.