Aretha Franklin bila je za mene pjevačica van svake kategorije. Iznimnog glasa, iznimne izvedbe. Po svemu je bila posebna.
Toliko sam puta kao klinka čula njene pjesme na radiju, ne znajući tko ih pjeva; nije mi ni bilo važno ime, njen je glas moćno probijao radiovalove i ispunjavao prostor, brišući sve loše i ružno što sam možda toga trena osjećala. 1985. snimila je "Sisters are doin' it for themselves" pjevajući sa Annie Lennox jedan od meni najdražih dueta; dvije žene vrlo moćnih vokala, kojima ne treba danas toliko eksponirana golotinja da bi stvorile čaroliju glazbe.
Od rane dobi pjevanje je učila od Mahalije Jackson i Clare Ward. Postoji li uopće netko da nije čuo njene bezvremene klasike "Respect", "I say a little prayer", "Think" ili "Chain of fools". Čudesna, čarobna kraljica soula otišla je sa ovog svijeta istog datuma kao i kralj rock'n'rolla Elvis Presley.
Sreća je da postoji puno tonskih zapisa njenih maestralnih izvedbi, koje će moći čuti i generacije koje dolaze.
Aretha Franklin je uistinu bila moćna, sjajna pjevačica koja je ostavila traga u životima nas malih ljudi koji smo je voljeli slušati.
Neka mirno sniva, ostavila je iza sebe neizbrisiv trag u beskraju.
Post je objavljen 16.08.2018. u 20:47 sati.