Marketing
D. i pripreme za more !
Nekada zbilja ne mogu shvatiti ljude. Ne mogu shvatiti sebe !
Već sam Vam pisala kako mi se sve u tijelu i glavi promijeni kad krene taj glupi PMS ... sva sam neka plačljiva i jadna i strašljiva i ne znam ni sama više. Toliko stvari me odjednom muče a bez razloga.
U ponedjeljak idemo na more ... zapravo s nedjelje na ponedjeljak. Silno sam se veselila .. baš baš. Samo da D. i ja sjednemo u auto i da krenemo. Nije mi važno hoćemo li se voziti tri, pet ili deset sati. Bit ćemo skupa u autu, održavati naše mini koncerte, uživati, rugat se ... bit ćemo skupa i bit ćemo opušteni. Daleko od svih dnevnih briga. Baš sam se veselila.
Cijeli ovaj tjedan prije sam na godišnjem i bit ću cijeli poslije mora isto doma. Ovaj tjedan je trebao biti tjedan pranja odjeće, priprema, planiranja što ćemo sve obići, što sve možemo pogledati u Istri (a ima toliko toga pa se i financijski trebamo skontat), ovo nam je prvo samostalno ljetovanje i prvo zajedničo ljetovanje i želim da stvari budu super i da nam vrijeme ne proleti u prženju na plaži jer ni D. ni ja to ne želimo ... TREBAO JE .. ali naravno nije. Moj D. ovaj tjedan ima toliko obaveza da je to presmješno. Ovaj tjedan Ja imam teški PMS i meni ta njegova nezainteresiranost našim putovanjem uopće ne sjeda. Znam ja da će se sve posložiti i da će biti divno .. ali jednostavno ZAŠTO baš svi trebaju njegovo prisutsvo sada kad meni treba najviše??
Posvađali smo se ... ali tišinom smo se svađali. Uvijek se zapravo tako zakačimo, samo prestanemo govoriti a nutrina nam vrišti. Ali NE ... ponos i ego i sva ostala sranja naravno nedaju da otvorimo usta. Prvi je puta ostao spavati u dnevnoj, sam od sebe ! Prvi sam puta sama ljuta i tužna spavala u našem krevetu ! Kako se osjećam ?? Užasno !
Ja nisam tip koji se može dugo ljutiti na osobe koje voli. Ne znam ja to. Ja ću se naljutiti i za 15 minuta maksimalno će sve opet bit oke i po starom i to je meni ok. D. se voli duuugo ljutiti. Nebitno jel on kriv ili ja, on se dugo ljuti. Njegov ponos je jači ili inat/prkos ne znam. Ali tu me uvijek dobije. Uvijek se osjećam ko jadnica koja ga "moli" da opet propričamo ! Umorna sam od toga.
Ne svađamo se mi često. Zapravo se nikada ne svađamo. Samo tako tišinom. Ali i to bude rijetko. Ali kad bude ... odvratno je.
Ljubomorna sam što on može toliko izdržati. Isti je ko moja mama. Mogu se ljutiti danima. Tata nije bio takav, a ja sam prava kćerka svoga oca. Nama je bilo potrebno 5 min hlađenja i ajmo dalje.
Halo !! Volim te ... i zbog čega god se durim i ljutim i šutim ... prođe me prebrzo jer te volim. Samo mi neke stvari reci na ljepši način i sve može. Ali ... ne sjeti se on toga. Ne sjeti se on toga da se neke stvari mogu reći na milijun ljepših načina koje će meni bit lakše za čut i koje za posljedicu neće imati tišinu.
Naučit ćemo .. oboje, znam! Ali ... u ponedjeljak idemo na more, a on spava u dnevnoj !!
Koliko se osjećam jadno to je neopisivo!
Ja ne želim biti ta osoba kojoj će dečko/muž spavati u drugoj sobi. Ja ne želim biti ta osoba kojoj će dečko/muž šutjet. Ja ne želim biti ta osoba koja će se svađati s dečkom/mužem. Ja to ne želim !! A znam da ne želi ni D.
Zašto onda to radimo ? Zbog čega nam je još ponos/inat/prkos/ego još toliko jak kada se radi o nama dvoma ?!
Pišite mi nešto ... ne znam ... pametno !!
Post je objavljen 15.08.2018. u 21:08 sati.