Marketing
Augsburg bez blogera Eura
Izlazeći iz Frankfurta naš vozač Matija je predložio da posjetimo još neki grad usput, nikom se ne žuri u Hrvatsku, a usput, toliko i o serioznosti naših priprema. Ta površnost me koštala bureka kod bivše učenice Snježane u Frankfurtu, a na kraju se uspostavilo, i susreta s najpopularnijim hrvatskim blogerom Eurom u Augsburgu. Matija je predložio desetak mogućih lokacija za skretanje, sistemom eliminacije smo došli do Ulma i Augsburga, ja sam rekao što će ti grad koji kad se spomene, prva asocijacija svima katedrala, kao kod Ulma, pa su me pitali, a Augsburg, možda katedrala i švabe, na što sam ja neznalicama rekao da tamo živi i poznati bloger Euro, no laptop je bio dobro zapakiran i nije bilo šanse da se uspostavi kontakt.
Kad smo ušli u centar ispao je problem parkiranje, iako je naizgled bilo puno slobodnih mjesta, no ili su bile oznake samo za stanare ili radnim danom do 19 zabranjeno, a mi smo stigli nešto prije 18. Ja sam pokušao po hrvatski relativizirati, tko zna broji li se subota u one prave radne dane, no drugarica je prekinula priču pitavši prolaznika s aktovkom, koji je potvrdio da ne možemo parkirati, jer je radni dan. Mi smo se iskrcali s dogovorom, nađemo se kod katedrale, ono katedralu je svugdje najlakše naći, a Matija je nastavio voziti tražeći besplatni parking. Fotografije su kronološki poredane i pokazuju našu šetnju. Prvo iznenađenje mi je bilo da se Augsburg "pomirio" sa svojim slavnim sugrađaninom Brechtom, mojim omiljenim dramatičarem. Naime grad u izrazito konzervativnoj pokrajini je političkim odlukama uvijek ignorirao, kao i sve bavarske vlade, svoje progresivne velikane, a eto, sad se tamo i održavaju neki Brechtovi dani. Zatim smo naletili na ulicu s izrazito katoličkim sadržajima, najveća zgrada je nosila naziv djevojačke škole, nažalost nije bilo nastave, zgrada veća i od simpatičnog hotela, također fotografiranog. Zatim smo naletili na Mozartovu kuću, u Augsburgu je živio otac slavnog kompozitora, koji je vrlo rano počeo s europskim turnejama. Na kraju smo skoro istovremeno s Matijom došli do glavnog ulaza u katedralu, na kojoj dominiraju brončana vrata, a kad je već Matija odlučio pred njima drugarici pozirati, ufotkao sam ga i ja, te selfirao pred katedralom, tek da ulovim njenu veličinu. Do tada je Augsburg djelovao kao polumrtav grad, no onda smo se uputili prema poznatoj gradskoj vjećnici i trgu, te pješačkoj zoni pored nje, tu je već sve vrvilo od domaćih i turista. Dok su njih dvoje šopingirali i šetali, ja sam fotkao, no čim se malo smrači moj fotić loše reagira na pokretne objekte, mada su neke cure očito, kad bi vidjele fotić, bile voljne i pozirati. Na kraju smo se smijali, Matija je parkirao u najstrožem centru, tik uz knjižaru, on naime kad uđe u novi grad prvo uđe u knjižaru i kupi kartu grada. Pomoću karte smo našli benzinsku crpku s najjeftinijim benzinom na njemačkom putu, malo razočaranje je ipak bilo da je, najdraži nam centar s živežnim namirnicama Edeka radio samo do 20 sati.
Drugi put s Eurom će sigurno biti bolje, praktično ništa nismo obišli iz njegovog komentara u prethodnom postu, ja u stvari imam malo problema s geografijom, nisam shvatio da nam je, ako putujemo iz Frankfurta, Augsburg uz put.
Post je objavljen 14.08.2018. u 10:15 sati.