Treći post danas o Frankfurtu, tko nije ako želi može pogledati barem fotografije prethodna dva i komentirati eventualno ovdje, ići će još jedan frankfurtski post tko zna kad. Naime nismo niti ćemo skoro izaći iz klimatiziranog riječkog stana, pa se opuštam krateći vrijeme i tematski slažući frankfurtske fotografije.
Muzej iz naslova je svakako jedan od značajnijih europskih muzeja s kolekcijom od starih majstora do 21. stoljeća i jedino moguće je gledati sistemom individualnog interesa, ja sam recimo za razliku od većine posjetitelja preskočio stare majstore i npr. izuzetno mi dragog Rubensa. Ubrzao sam do solidnog izbora ekspresionista, izbor Kirchnera mi je čak bolji nego u berlinskom specijaliziranom muzeju.
Zanimljivo da mi se na prvi pogled u jakoj konkurenciji nametnula jedna slika Daniela Richtera koji je nedavno zahvaljujući kustosu s izložbom gostovao i u Rijeci, što elitni akademski krugovi jedva da su registrirali, a posjet izložbi, iako je bila besplatna nije bio naročit.
Reprezentativna je i zbirka pop arta koji mi je zanimljiv za pogledati, ali ga baš ne volim previše. Iz daljine sam vidjevši poznatu Goetheovu konturu na slici pomislio, vidi loše imitacije Warhola, kad ono potpisan sam Warhol.
Zato sam plavi biser meni predragog Yvesa Kleina prepoznao iz daljine, nije moglo biti zabune, nisam znao da se jedno od njegovih najpoznatijih djela u Frankfurtu. Zanesenjak koji je ostvario svoj cilj da stvori boju savršeniju od onih koje postoje u prirodi i mlad se ubio, ovdje je predstavljen spužvastim reljefom..
Inače drugarica i ja smo se smjenjivali na jednu muzejsku kartu. Za čekanje u okolici muzeja sam odabrao hladovinu kod dvije strukture koje isto predstavljam, te sam na kraju čekao kod stepenica na ulazu u muzej.