Marketing
LIMA: Povijesni pregled pogreba, ljubav i more
Iznadprosječno znatiželjni turist očekivao bi da će u katedrali, u glavnom gradu Perua, na glavnom Trgu, uz bok zgrade Vlade, u katedrali osnovanoj odmah po dolasku konkvistadora Francisca Pizarra, biti čudo umjetnina i njima pripadajućih opisa. Europskog znatiželjnog turista mimoišla je kunsthistorija s ovih prostora pa bi pripadajući opisi svakako bili dobro došli. Ima čudo umjetnina, ali jok, ovdje se „kustoski kler“ više posvetio detaljnoj prezentaciji knjiga s koralima – te note niti čitam niti pratim, ukopa nadbiskupa i sitnijeg klera, njihove svečane robe; generalno ukopima prije osnivanja groblja i malo poslije osnivanja groblja. Gdje su ljudi pokapani prije osnivanja groblja – nemam pojma. Dakle, podrumu nema face koja nije ukopana, čak i sam Pizarro čije su kosti kasnije premjestili u jednu od apsida odmah uz ulaz. Dodatno su stavili prezentacije skoro svih nadbiskupa – lik i djelo, detaljno.
Na jednom od besplatnih deplijanera ima zgodno objašnjenje o važnim (prijavljenim) ukopima (moj prevod s engleskog): „Pogrebni rituali iz kolonijalnog perioda bili su produkt ondašnjeg duhovnog konteksta. Sastojali su se od pogrebne ceremonijalne procesije, mise, pogrebnog govora, procesije do kuće pokojnika ili do crkve i odatle do mjesta ukopavanja. Prema suvremenim izvorima, pogrebni rituali bili su javnog i prilično spektakularnog karaktera. U stvari, bili su toliko veličanstveni da je sama Kruna morala regulirati njihov razmetljiv karakter.“
Prošetale do tamo, a otamo smo pukim slučajem skočile na bus predviđen za latinoameričke turiste. Smjer busa – primorski dio Lime. Samo da kratko dometnem, ispred nas su sjedale dvije peruanske gospođe koje su se, sudeći po količini razmijenjene nježnosti, netom zaljubile. Sličica da čovjek pomisli kako se radi o tolerantnom i kulturnom društvu. Od katedrale do negdje pola udaljenosti do mora maltene favele. Nisu bile mišljene kao favele, radi se o solidnim historicističkim blokovima, ali koje iz nepoznatog razloga prilično napušteno izgledaju, barem od prvog kata na gore. Ima nekretnina za kupiti majko mila. Moguće da je ključ u nesređenim imovinsko – pravnim odnosima, barem tako upućuje jedan simpatičan grafit: „Da 2 piso non se vende. Litigio. En juicio. Litigio.“ Nota bene, vodičica je objasnila svaku crkvu, kip Pape Woytile (koji je ovdje bio 2 puta), nekoliko samostana… Stvarno ima lijepih.
Uz more su se stanovnici očito kasnije doselili. Uz more je nekretninski biznis neusporedivo veći hit. Normalno, nipošto prvi red. Zajebano izgleda Tihi ocean. Ne daj Bože tsunamija! U prvom redu je, sasvim neočekivano za Dalmatinke, trasirana zaobilaznica sa šest traka. Između zaobilaznice i velikog plavetnila i bjelila stislo se malo crne pržine s pokojim muškim torzom s daskom.
Post je objavljen 12.08.2018. u 03:56 sati.