Na putu od doma prema južnoj Americi, Turkish je bio predvidio stajanje od 6 sati u Panama cityiju. Mi smo bile predvidjele i poradovale se da ćemo tamo kupiti higijenske potrepštine, prošetati malo i marendat štogod panamskoga.
Naša i Turkisheva predviđanja nisu se pokazala slična. Na Tocumenu nema nikakvih normalnih dućana, ne smije se vani osim ako ne ostaješ minimalno 6 sati, a mi smo bile malo ispod granice, kafa je 10 dolara i tako… Dosta podsjeća na aerodrom Dr. Franja Tuđmana osim što se tu jasno vidi kuda treba ići i projektant nije zaboravio kapelicu. Avaj, kakve li nesreće za Zagreb! Franjinim projektantima se omaklo jer se radi o friško preobraćenima, još nenaviknutim, komunjarama.
U časovima teške dokolice primjetile smo da ovdašnje matere sve redom imaju po buljuk djece i ponekog psića. Najzanimljiviji je bio ovaj kojem je gazdarica nalakirala nokte na šapicama, u istu rozu boju kakva mu je veštica. Gazdarici su također lakirani nokti i to onom nekom posebnom vrstom manikure, i na donjim i na gornjim šapama u dvije boje.