Kad ti si more što grli hridi,
ima li smisla soliti sol?
Kad ja sam rijeka što kraj mora teče,
ima li smisla uroniti u bol?
Kad svijetom letiš ko slobodna ptica,
ima li smisla da te perja bodu?
Kad ja sam ulje što u loncu ključa,
ima li smisla na me lijevati vodu?
Kad tvoja duša mrtva je grana,
ima li smisla saditi suho cvijeće?
Kad usred mene ledeno je srce,
ima li smisla da led me peče?
Kad ti si noć bez mjesečine,
ima li smisla u tebi tražiti spas?
Kad ja sam dan bez svjetla i sunca,
ima li smisla žaliti zbog nas?