Postoje mjesta na koja se ne vraćam.
Nekad su značila puno... Previše.
Nekad su ona bila dom.
Sad prepuna sjećanja koja želim zaboraviti.
Pa čak i ona koja su se tad činila lijepim.
Moram dalje. Prošlo je.
Nema više mostova prema njima.
Nisam ih srušila.
Srušio ih je teret svih onih trenutaka.
Protekle su rijeke suza ispod njih.
I odnijele sve... Odnijele mene.
Nasukale me na neznane obale.
Ne previše živu, ali prkosnu.
Prošli su životi. Ne osvrćem se...
Umjesto toga gledam u zvijezde.
Osjećam Sad dok tiho prolazi.
Ogrćem se u Mir. Pronalazim Lijepo.
Možda ranjivija, ali nimalo manje prkosna.
Post je objavljen 10.08.2018. u 17:06 sati.