Zastava – stjegoslovna pravila (pet principa)
Zastava je proizašla iz grboslovlja, ali je razvijena u stjegoslovlju, te je grboslovna praksa oblikovanja grbova prenesena i u stjegoslovlje koje je razvilo vlastite principe i pravila dizajna.
Stjegoslovna pravila su, baš poput grboslovnih, vrlo jednostavna: zastava mora biti toliko jednostavna da je petogodišnje dijete može nacrtati po sjećanju; može (ali ne mora) imati simbol, no, taj simbol opet mora biti jednostavan, lako pamtljiv, ali i primjeran; nikada se više od tri boja ne bi smjelo naći na zastavi; zastava mora biti jedinstvena i neponovljiva (ne bi smjela dovoditi do sumnje 'već viđenog'); zastava uvijek mora biti uočljiva i prepoznatljiv i s velike udaljenosti, te identična s obije strane.
Nadalje, komplicirane zastave skupe su za izradu, pa zato zastave trebaju biti jednostavne i fokusirane na jedan simbol, nekoliko boja, velikih oblika i bez slova. Temeljne boje na zastavama su crvena, plava, zelena i crna, te metali boje žute i bijele. Kod zastava temeljne boje mogu se kretati u spektru od tamne do svjetle, povremeno se mogu koriste pomoćne grboslovne boje (ljubičasta, siva i narančasta), ali ih je bolje izbjegavati.
Načelno, po stjegoslovlju, zastave su standardizirane u pravokutne oblike koji imaju odnos stranica od 1prema 1,5, 1 prema 2 i sve do 1 prema 3, drugi odnosi nisu preporučljivi za zastavu. Svaka zastava ima četiri četvrtine gdje neke zastave prvu četvrtinu (gornji desni grboslovni kut) zamjenjuju sa stjegoslovnim kutom dok ostale tri četvrtine nazivaju poljem zastave.
Na kraju, ostali elementi zastave, da bi ona bila zastava su nosač (stijeg, koplje, motka ili štap) te vijoreći dio (tkanina podijeljena u četvrtine ili cjelokupna od jednog polja).
Post je objavljen 10.08.2018. u 13:23 sati.