Gordan Lederer bio je hrvatski fotograf i televizijski snimatelj. Iza sebe je ostavio mnoge video zapise koji i danas vrlo slikovito govore o prvim danima Domovinskog rata. Najpoznatiji je svakako ovaj, naknadni montažni uradak nazvan "Banijska ratna praskozorja", nastao nakon njegove smrti.
Na Lovrenčevo, 10. kolovoza 1991. pogođen je snajperskim metkom na Čukur brdu iznad Hrvatske Kostajnice. Na padini niz koju se potom otkotrljao gađalo ga se ručnim bacačem granata. Zapovjednik zagrebačkog zbornog područja JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski let do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u cik-cak prijevozu zapriječenim cestama bili su presudni za gubitak Gordanovog života. Da ironija bude još veća, njegova je majka bila primarijus anesteziološko-reanimatološke službe Kliničke bolnice Sv. Duh; ne usuđujem se uopće pomišljati kroz kakav je pakao prošla, svjesna da ne može pomoći svojem teško ranjenom sinu, a liječnik je, i da može samo iščekivati njegov dolazak. U bolnicu je stigao prekasno.
Gordan Lederer imao je svega trideset i tri godine. Ostavio je dušu na Banovini, snimajući ratne dane koje svi još uvijek nosimo u sjećanju. "Slomljeni pejzaž" naziv je spomen obilježja Gordanu Ledereru na Čukur brdu, sa kojeg se pruža nevjerojatan, bajkovit pogled na dolinu rijeke Une. Sjetim se Gordana Lederera kad god na radiju čujem "Brothers in Arms", pjesmu Marka Knopflera koja je stavljena kao glazbena podloga za "Banijska ratna praskozorja". Možda je snajperist ubio tijelo, ali njegov rad i dušu nije uspio ubiti. Još uvijek je živo, i jedno i drugo.
Post je objavljen 10.08.2018. u 13:01 sati.