Osobno , kada se dogodi taj trenutak, tada me, pogodi ona standardna misao, više je nikada neću gledati tim očima, više se nikada nećemo grliti, maziti, nikada nećemo imati isti odnos kao i prije. To je ono što prvo shvatim, a ono što drugo shvatim je isto tako standardno ( barem u mom životu) a to je činjenica, da i opet , i ovaj put nije bilo istine. Svaki kraj ljubavi je označavala po jedna neistina ( da ne kažem laž) . I na početku sam se strašno bunio kontra toga, ali sam shvatio da je to daleko gore nego li borba sa vjetrenjačama. U borbi sa vjetrenjačama, se barem malo nadaš, da ćeš ipak i možda uspjeti. Ovdje se možeš nadati koliko god želiš, ali pravi razlog prekida nikada nećeš doznati.
I onda se sve svodi na to: zapravo, zašto se tako krije pravi prekid ljubavi. Zašto je tako teško izreći deset, pet suvislih riječi u kojima će ti netko sažeto, ali istinito reći, čuj: radi ovog i onog ne možemo više biti zajedno.
Znači li to da je cijela ljubav svog vremena postojanja bila lažna: da niti jedna sekunda nije bila istinita? Teško mogu povjerovati u to, jer u svakoj vezi mogu naći trenutke koji su mi se činili kao vječnosti i koji su u meni budili ogromnu energiju, dakle nisu bili lažni. No svakako se da zaključiti da je veći segment ljubavi bio lažan, samo nikada ne mogu shvatiti u kojem trenutku je laž počela bti jača od istine.
I da isto tako ne bude onog klasičnog mudrovanja: možemo li ostati prijatelji, pa ćemo vamo i tamo i ovo i ono. ( to mi još možda i najviše smeta). No isto tako shvatio sam da ženska strana nema baš nekih velikih problema sa tim: oni bi uzeli dio iz veze koji im odgovara, a jednostavno zaboravili sve one ostale riječi koje su izrekli dok su bili u vezi i koji se ticao osjećaja i svega ostalog.
I tako kraj ljubav i se dogodio opet, i opet nema pravog razloga, i opet sam na početku priče. I još jedan put se ova cijela priča potvrdila.
Preostaje li mi išta nego krenuti dalje, bogatiji za još jedno iskustvo.
Post je objavljen 08.08.2018. u 12:27 sati.