Marketing
Anarhističke kontrademonstracije
Ni ove godine nisam iznevjerio tradiciju sudjelovanja na barem jednim demonstracijama, doduše nenamjerno i u stvari nisam siguran kontra točno čega smo demonstrirali. Naime bio sam na glavnom kolodvoru kad me pritisla mala nužda, nisam imao sitnog pa sam odlučio potražiti besplatni toalet kod stražnjeg ulaza na kolodvor, gdje me iznenadilo nekoliko policijskih kombija i jake snage reda. Nakon što sam obavio svoje odlučio sam ići vidjeti o čemu se radi i nemalo su me iznenadile anarhističke zastave, pa sam se odlučio približiti. Zbilja zanimljiva slika me tamo čekala, ono podne, žestoka vrućina, s jedne strane skupina starijih neonacista, njih dvadesetak, prosjek sigurno preko šezdeset godina, jedan nešto govori preko mikrofona, zastave njemačke i jedna staronjemačka, s druge strane desetak cura 15-17 godina, dva dečka i dvoje starijih, mašu anarhističkim zastavama i fućkalicama i galamom ometaju govornika s druge strane, policija između njih i inače sa svih strana trga spremna za intervenciju, rijetki prolaznici nezainteresirano prolaze. Anarhisti su uvijek bili najmlađa subkultura u Berlinu, al ovako mladu skupinu još nisam sreo, ponosne curice mašu zastavama, spremne da, čujem takav je dogovor, krenu prepriječiti put starim nacistima ako ovi krenu prema centru. Nisu bezazlene, imaju one sprejeve koji znaju biti jako nezgodni ak te iz blizine pošpricaju u oči, a dečku iz ruksaka viri palica. Naravno iako sam se nadao bilo kakvoj frci, ništa od toga, policije je bilo nekoliko puta više od svih njih skupa, poslušao sam malo tog starijeg tipa među anarhisticama koji je isto imao priručni mikrofon, nešto mlađi od mene završava svoj govor, i ne vjerujte nikom iznad tridesete, oni su svi ispranih mozgova, morate se sami izboriti za svoju slobodu, najjači aplauz dobiva od mene.
Inače u Berlinu stanujem u kvartu u kojem ulice još nose imena antifašističkih boraca, pretežno komunista, moja je Johna Schehra, tu je i veliki spomenik poznatom funkcioneru i staljinistu Ernstu Thälmanu, skupština je prije par godina donijela odluku da se spomenik ne ruši, ali ni ne održava javnim novcem, ove godine izgleda mnogo urednije nego prošle, u blizini imaju prostore i svadljivi Trockisti koji na demonstracijama napadaju i ljevičare iz etablirane stranke die Linke, snimio sam natpis "Proleteri svih zemalja ujedinite se", i vidio kako unutra žustro igraju stolni nogomet.
Svuda bezazlene igrice koje možda još koji put eskaliraju i otmu se kontroli.
p.s.
Definitivno najpristupačnija i najukusnija hrana nam je kod Vijetnamaca. Sjećam se, još za vrijeme socijalističke Njemačke dok sam uživao u njihovoj stipendiji, Vijetnamci su bili najbrojniji stranci tamo, onda su još živjeli skromno kao i domaći, i nije ih iskvarilo ono, profit po svaku cijenu, riskirat ću generalizaciju, osim Sajgonaca, ali oni su druga priča. Jelo kod njih nije ni izdaleka opravdalo svoju cijenu, iako se odlično reklamiraju i po centralnim su mjestima u gradu.
Post je objavljen 08.08.2018. u 09:02 sati.