Marketing
Sony centar i berlinska galerija
Prvi ponedjeljak u osmom mjesecu je kod nas uvijek rezerviran za meni osobno najljepši berlinski muzejčić berlinsku galeriju, prenosiva karta taj dan za sve izložbe je 4 eura. Ranijih godina su bile veće gužve, ne znam ima li to veze da su aktualne izložbe u prizemlju isključivo izložbe autorica, a zanimljivo je i da se u muzeju jedva moglo vidjeti kojeg muškarca, što meni naravno nije smetalo. Nije me smetala ni predstava što su u polumraku izvodile dvije mlade lezbijke, al me itekako smetalo što je moj fotić u tom mraku potpuno bespomoćan tako da nećete vidjeti najbolje detalje te bonus predstave jer su fotke neprepoznatljivo mutne. Gore na katu je izvrsna reprezentativna zbirka umjetnosti prošlog stoljeća u Berlinu, koju vidim svake godine dopunjuju ili ja svake godine otkrivam nešto novo. I pred galerijom dok smo Jin i ja čekali drugaricu bilo je opušteno i zanimljivo.
Kao što je Grunf primjetio i Berlin si povremeno dopušta seljačiju sličnu Bandićevoj u raznim dijelovima grada, jedino je Potsdamer Platz uvijek reprezentativan i skup i imam dojam da se tamo kreću samo turisti. To je u bivše vrijeme meni bio jedan od dražih dijelova grada, nakon ujedinjenja potpuno su ga srušili, između ostalog najbolju ondašnju pivnicu u kojoj sam bio Stammgast i izgradili sve novo. Najzanimljivije je bilo nadmetanje Sonyja i Mercedesa, tada dvije najmoćnije svjetske kompanije, svaka je gradila svoj centar, priča se da je svaka kompanija odabrala jednog od dvojice tad najskupljih arhitekata i iako je navodno taj što je radio Mercedesove arcade bio nešto poznatiji, nama se barem estetski znatno više sviđa Sony centar.
Dan smo jučer završili druženjem na krovu naše zgrade s prekrasnim pogledom na televizijski toranj i Berlin, šteta što nemam aparat koji bi tu ljepotu mogao dokumentirati.
Post je objavljen 07.08.2018. u 08:33 sati.