Grboslovni paun i grboslovni puran – ptica srednjevjekovne praznine (besmislenosti)
Grboslovni paun i njegova pojava na štitu tipičan je arhetip srednjovjekovne ispraznosti, a označavao je ljepotu, snagu i spoznaju (znanje). Grboslovni stav ove ptice ne gleda se prema krilima, već prema njegovom šarenom repu.
Tako, ako je, rep, potpuno raširen predstavlja svu ljepotu i snagu nositelja štita, a ako pak je sklopljen i vuče (visi) se po zemlji (tlu) predstavlja onoga koji je došao do spoznaje i ima zavidno znanje.
Krajem 16. Stoljeća u grboslovlju se ponekad pojavljuje (uvezeni došljak iz Sjeverne Amerike) grboslovni puran koji također ima raširen rep, ali grboslovnog purana ne bi trebalo miješati (brkati) s grboslovnim paunom, jer, grboslovni puran označuje nekog tko je sličniji grboslovnom pijetlu (kokotu).
Za kraj još je možda dobro pripomenuti i skrenuti pozornost na grboslovnu mitsku pticu simurg (vatrena ptica) koja doduše ipak možda ima više nalik na mitskog feniksa. Bilo kako da bilo, u grboslovlju, puran i mitski simurg, a tako i feniks tri su različite grboslovne ptice sasvim različitih značaja.
Post je objavljen 05.08.2018. u 13:49 sati.