Jedne nemirne godine,
dok su vremenske prilike bile stabilne,
krenula je Oluja!
Ima nekih krajobraza koje bi čovjek gledao cijelog života, kao i onih koje bi ipak zaobišao.
Ponekad se isprepleću, kao što je u ovom slučaju riječ.
Puno kamena i krša, prelijepe rijeke s divnim kanjonima, mjesta koja su nekim urbanističkim zahvatima postala ruglo betoniziranih čardaka, postala su skloništa egzaltiranih četnika....
Čudna skupina psihijatara, zubara, skladištara, milicijaca ...se pokušala "balvanizirati"
Nisu jadnici računali da krunica i haubica mogu skupa, pa su skupa s onima koji su došli s tekovinama socijalizma i tenkovima JNA, spas potražili u traktorima
Na izvorima "stala braća da obrane svoje domove"
A danas!?
Unatoč desetcima tisuća očevidaca "knjige pišu" ostrašćeni nabiguzičari, jeftina piskarala, feminizirane brigade novodobnika, na proslavama riječ drže dezerteri, prodane duše bez identiteta, jadnici s naslovnih strana....
To je moja Domovina!
I ja živim u njoj, onako "periferno postavljen" pa uz koju čašu vina režim na ovaj režim koji će se utopiti u rijeci Apsurdistan..je r "E moj narode" je prilično strpljiva
Al kad dođe taj dan...bolje im je da zapale van...
Po Judine škude na lončarevoj njivi....
Bio jedan čovjek čudan...!
Post je objavljen 04.08.2018. u 18:17 sati.