Grboslovni pijetao (kokot) – grboslovna 'svađalica i agresivac'
Grboslovni kokot, mužjak kokoši, izuzetno je u prirodi sklon svađi i agresiji (ovdje se agresija podrazumijeva pod nasrtajno ponašanja), pa je zato i u grboslovlju povezan s bitkom i ratom. Nadalje, neka grboslovlja povezuju ga i sa Suncem, odnosno, daju mu proročanske osobine (uvijek se javlja prije svitanja dana i izlaska Sunca).
U ranom srednjem vijeku nalazi se i u crkvenom grboslovlju gdje je najvjerojatnije simbolizirao noć prije Kristova razapinjanja na križu (biblijska referenca koja vodi prema pticama – ili noći u kojoj Sveti Petar tri puta niječe Krista).
Vrlo omiljen znak pijetla je u francuskom grboslovlju gdje je pijetao nacionalna ptica koja datira iz vremena Burbona, točnije za vrijeme vladavine kralja Louisa Philippea I.
Bilo kako da bilo, pijetao ulazi u grboslovlje vrlo rano (oko 1285.), a kako ponekad grboslovlje zna biti komplicirano i zamršeno vidljivo je iz grboslovnog bestijarija gdje mitološka grboslovna neman (čudovište) bazilisk i cockatric predstavljaju istu grboslovnu neman, a to zapravo nije isto, jer postoje razlike.
Naime, grboslovni bazilisk je čudovišni gušter (zmaj) te nema krila, a grboslovni cockatric je čudovište zmijskog tijela glavom i nogama pijetla i krilima šišmiša. No, o tim razlikama neki drugi put.
Post je objavljen 04.08.2018. u 14:40 sati.