Marketing
Mauerpark, Gropius Bau, trava, beton
U legendarnom Mauerparku, parku kod nekadašnjeg zida, nedjeljom se na dijelu otvorenog prostora odvija najveći berlinski sajam ili buvlja pijaca, na drugom se na više pozornica odvija živa svirka, uglavnom veliki muving, koji mene više baš i ne privlači, kao ni gužva, ali mi je zanimljiv profil uglavnom mlađih posjetiteljki i posjetitelja, kao i starih hipika koje eto nisam fotografirao, ne uklapaju mi se u koncepciju bloga. Mjesto je udaljeno par tramvajskih stanica od mene, pa se Jin i ja nedjeljom prijepodne uputimo tamo i sjedimo, prvo na travi naspram tramvajske stanice, zatim na suprotnom travnjaku preko puta, ovisno o kretanju sunca. Istina prvo posjetimo štand jednog freaka s vojničkom odjećom, kod kojeg sam svojevremeno kupio najbolju svoju jaknu ikad. Svidjela mi se na prvu, legla odmah na mene, istaknuta cijena 10 eura bila mi prihvatljiva, no u momentu sam najednom mjestu vidio sitni, praktično nevidljivi zarezić i pitao tipa što je ovo, misleći da je možda neka fleka, on je pogledao, odmahnuo rukom i rekao 7 eura, ja sam platio novu cijenu, nije bila fleka, jaknu i danas ujesen nosim, nitko ne primjećuje taj detalj. Podijelimo i jedan Thüringer Rostbratwurst za dobar dan nas dvojica, i to je sve od našeg šopinga, ove godine mi se svidjela jedna plava jakna, al s prišivenom njemačkom zastavom i činom, odveć militaristički iako kvalitetno i pet ojrića samo, manji broj isti model je kupila simpatična mlada Koreanka, fotka mi nije uspjela.
Idemo i u muzeje, Gropius Bau je izborom autora uvijek aktualan i u vrhu, e tu drugaricu Jin i ja čekamo na stepenicama ispred ulaza oko dva sata otprilike, ja fotografiram, pomalo i komuniciram s posjetiteljkama, te testiram novu pljosku koju sam dobio na dar. Tako mi jučer reče tip uz osmijeh, kaže mi supruga, ne zna jel joj zabavnija Vaša pljoska ili Vaš pas, ipak daje prednost psu, valjda engleski humor, ja sam odmah dodao, da, samo sam ja isprazan i neatraktivan što oni kao nisu razumjeli. Zahvaljujući Jinu blizu mene su jučer sjedale zanimljive posjetiteljke, ova s treće fotke odozgo, kad joj se konačno pojavio tip kojeg je čekala, a tip je već na prvi pogled cooler i opaka faca, se ulazeći u zgradu osvrnula i mahnula obojici. Ja jučer, za razliku od ranijih godina, nisam ulazio na izložbu na drugaricinu kartu, što se ovdje očito tolerira iako nije po pravilima. Naime oduševljeno mi je pričala o svemu, shvatio sam da je izložba dijelom interaktivnog karaktera, da ima i puštanja raznih mirisa i sličnih atrakcija te da asistentice komuniciraju s tobom, sve čemu jučer nisam bio sklon. Inače zvijezda jučer glavne izložbe je Philippe Parreno za kojeg sam čuo, osluškujući jedan razgovor, da je danas značajna faca u umjetničkim krugovima. Ma sve pet, jedino jutros nakon toliko vremena ponovo osjećam onaj nesretni zub.
Post je objavljen 03.08.2018. u 08:59 sati.