Oduvijek sam volio kolodvore, dok sam bio mlađi redovito sam se vozio vlakovima, dok nam sistematski nisu uništili željeznicu.
Berlin je u podijeljenoj Njemačkoj imao dva kolodvora nešto značajnija od ostalih, sa svake strane granice po jednog. U socijalističkoj Njemačkoj dominirao je i tradicionalno i povijesno najvažniji Alexanderplatz, opisan još u poznatom Döblinovom romanu, u kapitalističkoj Njemačkoj je sve bilo neobično nelogično, beznačajni Bonn je proglašen glavnim gradom, a prilično nevažan Lehrter kolodvor glavnim berlinskim kolodvorom. Naravno u tom dijelu Njemačke je dominirao već i po romanu čuveni kolodvor Zoo, preko kojeg su išle sve važne međunarodne linije, i moj prvi dolazak vlakom u taj dio Njemačke završio je na njemu, sjećam se uzvišenosti trenutka kad sam izašao na njegu i na legendarnom mjestu popio prvo pivo.
Nakon priključenja istočnog dijela u jedinstvenu Njemačku i nakon što je Berlin logično ponovo postao glavnim gradom, postao je politički problem koji će kolodvor biti kategoriziran kao glavni. Na mjestu Lehrter kolodvora je sagrađen novi koji je nakon niza polemika na kraju nazvan glavnim kolodvorom, Hauptbahnhofom. Skoro svi iz mog društva taj kolodvor smatraju ružnim, kao i npr. kupolu Reichstaga, mene pak takve građevine, takav je i Pompidou centar u Parizu, na prvi pogled odbiju, onda razmišljam o drskosti arhitekta i onih koji su tako nešto dopustili, na kraju se to pretvori u fascinaciju, odjednom vidim toliko pozitivnih stvari i elemenata i svide mi se bez ikakvih daljnih rezervi.
Imao sam i prošle godine jedan post o glavnom kolodvoru, nemam pojma na što sam bacio težište, ali neka i ovog.
p.s.
Meni u Berlinu blog služi i kao skladište fotografija, jer ne radim na svom kompjutoru, a fotografije nakon prebacivanja na komp uništavam na aparatu, tako da možemo očekivati zadnje dane i postove, koje fotografije neće potpuno tematski pratiti.