Nešto si mislim, nije lako biti pobjednik. Navikneš se nekako na teški zivot, na neimaštinu, na žrtvu, snalažljivost i odjednom, pobjednik si.
Odjednom, nemaš samo sebe na brizi. Odjednom, čitav svijet zna za tebe. Pitaš se kako je to moguce, jesam li to ja na tom tronu, ili mi se priviđa.
Volim engleski jer ima jedna dobra na engleskom, 'life is a roller coaster' iliti ve si gore ve bus dole.
Svi smo pomalo adrenalinski junkie-i, al ono ne fini ovisnici, nego odrapanci u dronjcima koji ovise o dozi uzbuđenja.
Možda je život jedenje, pijenje, sranje, pišanje i seks, bar za neke. Nekima je prazna slikovnica i puno olovaka u boji. Plave za nostalgiju (blues), crne za granice i slova, crvene za vatru, žute za Sunce, zelene da se nađu, odmor za oči. I bijela, nitko ne zna zašto. Možda za tugu. Jer tuge su bijele, nevidljive.
Čak i pobjednici ne nose uvijek kockice iste boje.
Post je objavljen 02.08.2018. u 05:28 sati.