Od kako sam mama, sve ćešće imam želju biti Vulkanac. Ko onaj Spock. Kad sam prvi put ko klinka gledala Star Trek i sve njegove spin-offove, ti Vulkanci su mi uvijek djelovali kao dosadni seronje. E, a sad su mi sve više super. Njih ništa ne nervira. Ko Mujo kad ima proljev pa mu doktor prepiše antidepresiv. Sere i dalje, al' se ne nervira. Tako i Vulkanci. Ekplodira im cijeli grad, oni hladni ko špricer. Napada ih neprijateljska eskadrila, oni cool. Klinci ih ne slušaju, oni...
Da, shvatili ste. Prva. Divna je to djevojčica čiju inteligenciju i šarm istinski obožavam. Ali bogami, neki put zbilja u meni budi želju da budem Vulkanac. Da me ne diraju njena ubitačna tvrdoglavost, inatljivost i frapantna sposobnost ignoriranja.
- Prva, molim te, skini pidžamicu i obuci ove gaćice i haljinicu.
Šuti i ne šljivi me pet posto.
- Prva, ajde, molim te, presvuci se. Znaš da ne možeš u vrtić u pidžamici...
I dalje šuti.
- Prva, ajmo! Presvlačenje! Haljinica!
- Neću.
... i tako se natežemo dok se ja svakim trenom sve više i više petnim žilama trudim ne postati ratoborni Klingonac. Da vrišti, bilo bi možda i lakše. Ali ona ne vrišti. Ona samo hladno kaže 'neću' i dalje te ignorira. Onako ko što ignoriraš dosadnog tipa koji ti šalje kičasta srca u inbox. On šalje, a ti se nadaš da će budala s vremenom shvatiti da nisi impresionirana i da će prestati slati poruke. Ako baš ne prestane, staviš ga na blok. Tako je i ona mene jutros stavila na blok i dovela me na rub popizditisa.
Da, znam, pametna mama nikad ne bi napisala da je bila na rubu popizditisa ili da njeno zlato nešto ne radi kako treba. Ili da, sačuvajmebože, ONA nešto ne radi kako treba. Uvijek se mora reći kako su ti klinci super, kako kod njih sve ide ko po špagici, kako uvijek slušaju, kako ti uvijek imaš savršen način za riješiti svaki problem, od izbirljivosti u jedenju do pokornog odlaska na spavanje, serenity now...
E pa, dragi moji, nije tako. Nekad vam vaša divna i krasna dječica zbilja znaju dignuti tlak. Ili vas barem dovedu u situaciju da u tom trenutku doslovno nemate pojma što bi s njima. U tom trenutku, znajte, niste sami.
I baš tada bi bilo krasno da možete postati Vulkanac, ne samo zbog toga jer su oni uvijek skulirani već i zato jer oni znaju čitati misli drugima. Znate ono, stave vam prste na čelo i kažu 'My mind to your mind, your thoughts to my thoughts.' Eh, da mi je to bilo na raspolaganju jutros pa da sam mogla bez muke shvatiti ZAŠTO se ona ne želi presvući. Ovako sam to doznala tek u autu, na putu prema vrtiću.
Nisu joj se svidjela srčeka na gaćicama koje je morala odjenuti.
Da, dobro ste pročitali. Srčeka na gaćicama.
Zašto to nije jednostavno rekla u stanu – ne znam. Prozaičan, i vjerojatno jedini točan odgovor je – ima samo tri godine.
Drugi put ćemo, nadam se, i ona i ja znati bolje. Živimo i učimo, obje, dan po dan.
Post je objavljen 01.08.2018. u 14:30 sati.