VJEČNOST (postojanja) JE BOŽANSTVO
I. Inicijativom vječnosti - Boga Oca - (u početkuBijaše riječ...) nasta sveopći SKLAD svega postojanja.
II: Kisik iz Sklada, kao Isus, bi poslan za putokaz i spasenje svim datostima postanka.
III. Zrak, kao DUH SVETI, je sveprisutan čimbenik nastanku, razvitku i trajanju živo-ta.
I + II + III je SVETO TROJSTVO
IV Kamen, neprobojni ZID GRANIČNIK. Kao nedokućivost saznanja
V. Crkva, Vjera, kao Majka Božja Utjeha
U pradavno vrijeme mudrost mudraca je bila pučkom poimanju približiti spoznaju o prapočetku i STVORITELJA toga prapočetka /Svemira/.
Moguće je zamisliti nešto stvarno, opipljivo, ali kako bi se moglo neopipljivi, a bivše stvarno? Vidljiv je Svemir i premnoge pojave u njemu. Vidljive su nebrojne svemirske datosti, ali nejasno i nepoznato je odakle su, odnosno TKO i KAKO ih je stvorio /Ako ničeg nije bilo, ni prostora?, iz čega i gdje?!/.
Očito da je STVORITELJ nevidljiv zemaljskim očima, ali se logično javlja težnja čovjeka umnika da ga otkrije i upozna. Asocijativne slike, predodžbe, i personalizacija nepoznatih i nedokučivih pojava, možda bi moglo pomoći prihvaćanju i tumačenju nepoznanica, te STVORITELJA i svega Njegovog djela, jedinstvenog svemirskog postojanja?
Svemir je činjenica, datost, konkretno postojanje, a svim postojanjima u materijalnom svijetu netko upravlja, regulira odnose, pa po logici tako je i sa svemirom?! Ne nalazeći upravljača na zemlji, pa nakon vjekovima nezadovoljavajućeg poimanja i prikazivanja – Stvoritelja, upravljača – materijalnim bićem, čovjek-umnik počinje promišljati različite mogućnosti, indirektnog učinka postojećih datosti, tako da svemirsko postojanje u cjelini i svim mu dijelovima uvjetuje 'interakcijski svemirski SKLAD'!
Sav svemirski sadržaj je jedna jedinstvena združena cjelina, koja u savršenom kretanju, međusobno suovisno se privlači ili odbija svrhovito širi i skuplja (diše). Sudarom se raspršuje i dodirima združuje u čarobnom Skladu, te nestaje nesvrhovito, a nastaje svrhovitije (reciklaža), jer datosti ne mogu nestati u ništa, kao da ih nije ni bilo, a niti može iz nepostojećega nastati nešto novo.
Sklad je temeljni okvir svih evolucijskih promjena, koje se ostvaruju u uvjetima međusobne ovisnosti i raspoloživim mogućnostima. Taj je SKLAD sveopće prisutan, u sve vrijeme, te na svakom mjestu cjelokupnog prostora «svevideći, sveznajući, te u svim promjenama sudjelujući».
Nastajanje SKLADA i postojanja od inicijalne zamisli do nestanka SVEMIRA, te shvaćanja smisla postojanja je čovjeku apsolutno nedokučivo, a tek uz najveće strahopoštovanje slutnja mu navješćuje STVORITELJA – BOGA OCA, kojega je samo vjerovanjem omogućeno poimanje i spoznavanje! A čovjekovoj je slobodnoj volji dopušteno vjersko poimanje ili siromaštvo u nepoznanoći ništavila.
I.
U kršćanskom vjerovanju je personaliziran kao spoznajni, ali nedokučiv lik i pojam BOŽANSTVA, BOG OTAC. To Božanstvo je čovjek u skladu sa razvojem svojega uma, razvijao i mijenjao u više faza od 'mnogoboštva do jednoboštva'.
U nemogućnosti dokučiti suštinu i poimanje umišljenoga Božanstva, ONO je obzirom na odabrani lik uvijek imalo i neprihvatljive osobine, pa zato mijenjano, no VIJERA u postojanje je ostajala nepokolebiva, jer je čovjek na svakom koraku svemira uvijek svojom spoznajom nemoći potvrđivao Božanstvo i Vjeru kao vječni nepromjenljivi apsolutum, a BOGA OCA kao inicijatora pobuda i ostvarenja sveopćega svemirskog sklada, svega združenja u monoteističkom poredku.
II.
Ostvarenje, zbog čovjekove neodlučnosti značaja, ni pojedinosti, ni cjelovitosti, ima i inačice zastranjenja što treba izravnati.
I evo, tada se (baš tu u Jeruzalemu) voljom Stvoritelja izdvaja iz Sklada postojanja, mala materijalna čestica, Kisik, koja kao ISUS KRIST, će biti Spas za nova pokoljenja, te pokazatelj usmjerena pravca djelovanja svih međuovisnika, živih i neživih bića.
Bio je to kisik, asocijativni ISUS KRIST SPASITALJ sin BOGA OCA STVORITELJA.
Isus kao putokaz stremljenja, objašnjenja prolaznosti zemaljskig trajanja od rošenja (sastava materijalnih čestica) i razvitka do 'odlaska' (rastave materijalnih čestica), odnosno sjedinjenja nematerijalnog dijela sa izvornom, matičnom cjelinom.
Kisik je podstrekač, začetnik, pomoćnik i učesnik nastanka velikog dijela postojećih tvari (oksidi) i značajan čimbenik organske materije, te pokretač razvoja i trajanja šivih stanica, te života kao takvoga. Kisik - Isus Spasitelj je Božanski SIN Boga Stvoritelja – SVEOPĆEG SKLADA, podarenog ljudima za njihov SPAS pri kretanju prema Isusovom putokazu, usprkos pojedinog skretanja po odluci čovjekove slobodne volje.
III.
Treći član – sastavni čip – kršćanskog BOŽANSTVA je DUH SVETI. U materijalističkom asocijativnom predočenju to može biti cjelokupni svemirski prostor i ZRAK u tom prostoru, koji obavlja pojedine čestice i sve datosti, kao omotač, te je prisutan svugdje gdje je to potrebno i u skladu s voljom Boga Oca i potrebno Bogu Sinu zemaljskom spasitelju.
IV.
Tako kršćanski simboli uz vjerovanje mogu nam približiti promišljanje o neshvatljivim, nestvarnim neopipljivim datostima i ISTINAMA, koje uza sve umne i fizičke napore postaju materijalnom čovjeku i njegovom umu razumski nedikućive, a milenijima stoje kao neprobojni ZID graničnik saznanja i čovjekovih umnih stremljenja, te nepodmirena znatiželja.
<<<<<<>>>>>>
Utorak jutro. Probudio sam se. Kazaljka na satu pokazuje ponoć – jedan sat. Navire mi emotivni slijed, kao da nisam spavao, nego se produžuje neki razgovor: 'Pa, prijatelju moj, fali mi Vaše dobrohotno smješkanje na izlaganje mojih fantazija...'
Glibim sve dublje, a nema nikoga da me zaustavi. Ja sam u mraku, a staza je skliska. Zapravo nema ni staze ni puteljka, već samo slobodno bezpuće, ali slutim da ono ima svoj smisao i prohodnost, što ja ne mogu dokućiti.
Smisao i prohodnost se pojavljuje kao bljeskalica, koja se utrne prije nego što ju mogu pojmiti i svojim shvaćanjem obuhvatiti, jer obrazovanje i mozgovno ego umišljanje, te prilagodba materijalnom okruženju guše bljeskanje, a garež je mrtva, crna neinformiranost.
Magla, ništavilo, praznina, zid, neprobojan zid u snatrenju.
<<<<<<>>>>>>
Noćas sam budan nakon prvog sna – kazaljka kaže da je trajanje 24. sata pri kraju.
Snatrim nemogućnost, nedokučivost razjašnjenja nerazjašnjive istine postojanja, a tu je ZID, samo zid.
Pojavljuje mi se slika 'Židovskog zida plača' i mnoštvo židovskih vjernika čelom, glavom udarajućih u taj 'Sveti zid'.
Bilo mi je to uvijek smiješno do danas, do sada. Odjednom asocijacija i poistovjećenje zida plača i mojega zida saznanja, te Židova i mene, lupajućih glavom u neosjetljivi kameni zid.
Kako je to istinito i kako su židovski vjernici bili pred tisuće godina tamo gdje sam ja tek danas, što je samo dokaz vječnosti postojanja Božanstva nikada čovjeku dokučivoga.
Je li to samo jedna obavijesna iskrica, koja mi bljesne usred mozgovnog 'odmora', noću, između dva sna, a sada je upravo ponoć 26/27.IX.2025, - ? Je li moguće da čovjeku bljesne iskrica saznanja u djeliću sekunde kad mu upravo prestaje kucati srce, u hipu rastanka duha od tijela, te više ne može svoje viđenje saopćiti?! Ali vizija se odrazi na crtama lica, kao i onima drugima tad bljesne zastrašujuća slika njihovog života?!!
<<<<<<>>>>>>
Koliko duboko u promišljanju moraju biti vjernici mislioci lupajući glavom u zid? No sigurno nisu bezvezni fanatici grješnici, koji tako mole oprost, ili neumni zanesenjaci.
Židovska vjera je prastari izvor drugih vjera nastalih u različitim okolišnim uvjetima i društvima, radi zadovoljenja ljudskih taština i egoizama, ili radi prevlasti i nametanja dominantne volje podređenima, no iskonska duševna potreba uvijek je bila temeljnica svakoj nadogradnji.
Vjeru u nematerijalizirano Božanstvo, je vjera Indijanaca u postojanje MANITUA /Velikoga Duha/ ali nepersonaliziranoga materijalističkim prikazom niti ikonografijom, a prenoseći strahopoštovanje šaptom.
V.
Zbog duševnih nematerijalističkim potreba, a kao potrebita hrana čovjekovim duševnim težnjama, za podmirenje njegove nematerijalne gladi u težnji saznanja o onome neopipljivome što ga okružuje, čovjek samo u emocijama nestvarnosti može naći podmirenje.
Naročito, učinkovito u listopadsko predvečerje kad je veličanstveno sretnik, sudionik u jedinstvu mnoštva različitih, a istih želja i emocija u harmoničnom sjedinjenju. Izrazito, kad uz brujanje orgulja iz crkve se zaori jednoglasno pjev, poruka, zvuk i riječi male pjesmice:
«RAJSKA DJEVO, KRALJICE HRVATA
NAŠA MAJKO, NAŠA ZORO ZLATA
ODANIH TI SRCA PRIMI DAR
ČISTE LJUBAVI NAŠE ŽAR»
A sve strune radosno smirenoga sudionika harmonično zabruje sa cjelom Božanskom cjelokupnošću uzdižući čovjekovu dušu u nestvarne visine, u rajsko okruženje ljubavi... U zaborav nepodobnosti zabluda bilo s koje ili čije strane se pojave. Jer čovjek kao učesnik općeg svemirskog združenja sa svim zemaljskim raznolikostima, je tada ovijen istom zajedničkom ljubavlju...
Vjera je tu na prvom mjestu nužni tumač onoga o čemu je realni svijet manjkav, a čovjeku je potrebno, za ispunjenje punine življenja pojedinaca ili člana zajednice istovrsnih.
U tom smislu su kršćanska vjerska crkva i crkvena organizacija, te u njoj MAJKA Božja MARIJA. ZAŠTITNIK, ČUVAR i svim vjernicima UTJEŠITELI I UTOČIŠTE.
<<<<<<>>>>>>
Ploviš u osebujnom društvu sličnih i odanih zajedništvu, mirišući među oblacima nepostojanja, posvuda zanosni miris ljubavi ljepila složnosti!
Utjeha Majke Marije Bogorodice je melem na svim ožiljcima iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pa sada tu, kao ni na izlazu iz crkve, nisi sam. Uz dodir ispruženih ruku bližnjih, u listopadskoj jeseni života, UTJEHA, TAJ MELEM, JE ČOVJEKU POTREBNA, KAO NADA NA PUTU ZA DOKUČENJE NEDOKUČIVOG SAZNANJA.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Šaptaji života'
Post je objavljen 31.07.2018. u 16:24 sati.