"Tebe je netko baš povrijedio", prekinuo me sugovornik
usred neke nebitne rečenice,
usputno kao da čita kontinentima udaljene
dnevne novosti.
Ponekad se zacrvenim, istina,
popratnim vremenskim kulisama unatoč.
Te male pukotine zamjetljive samo iskusnom oku
izgovor su kojim ne želim više ništa odati,
a otkrivaju baš ona napuknuta mjesta
gdje se sve savršeno vidi.
Cijela se jedna trnovita odiseja
tada pretvara u prozračan aleph,
pa se braniš, logično,
glumiš neobvezujuću ravninu tamo neke žene
poravnavajući joj uvijek spremne
željezne obrube.
*
Ponekad spustim pogled i jednako usputno
promijenim smjer nekretanja;
jednako usputno kako se, sada i to znam,
štite oni najskuplji talenti.
________________________
Ili supermoći, kako je već kome drago to zvati.
Post je objavljen 01.08.2018. u 12:18 sati.