Marketing
BIT ĆU SRETNA
Sretan si, jer ona je sretna…
Pijucka bijelu kavicu,
novine čita bez naočala,
zadovoljno otpuhuje dim cigarete,
povazdan se smiješi, pjevuši,
plete dekicu za svejedno čije dijete…
Živi.
Doista živi.
I sretan si što ju imaš,
tako posebnu, jedinstvenu.
Papirić ti ispadne iz ruke, sagneš se,
podigneš ga i uspraviš se…
i ne shvaćaš gdje je nestao
prizor od maločas.
Ispred tebe sjedi žena
koja premješta prazne pepeljare,
očima traži pomoć i pita:
Što mi se to događa?
A ti ju promatraš, nemoćan,
jer onome dijelu koji je ostao na stolcu,
ne možeš pomoći.
Kradomice promatraš kako očajnički,
bezuspješno pokušava kontrolirati
pletaće igle. Ona to radi potajice,
jer se srami.
Ti izletiš na balkon s vrućom kavom
i s osmijehom na licu.
Pred nju stavljaš sve što voli jesti i piti,
govoriš joj sve što želi čuti…
ali ona je koncentrirana na šarene dječje čašice,
koje slaže jednu u drugu.
I ne može prestati.
A pogledom govori: Svjesna sam svega.
Što mi se to događa?
U jednom kratkom, brzom saginjanju,
sve joj je oduzeto. Osim igračaka.
Zagnjuriš glavu u ruke,
dok ona spava, i pokušavaš prihvatiti.
Pa opet izletiš na balkon,
s namještenom maskom,
i uvjerljivo govoriš: Bit će sve u redu
kada dođe proljeće.
Znaš da lažeš. I ona zna.
I smiješite se, lažno.
Konačno ruže i geraniji procvjetaju,
a ona nemirno gleda povrh njih,
jer balkon joj je postao prevelik.
I povlači se u sobicu, u samoću,
ne prihvaćajući takvu sebe.
Žuti jastuk poškropi pokojom suzicom,
pa nabraja nazive gradova…
dok ih ne zaboravi.
Pa ponavlja imena braće i sestara…
dok i njih ne zaboravi.
Pa stišće ručice i moli se…
dok ne zaboravi i molitve.
I od svega što je bila, znala i imala,
ostao je topli osmijeh,
ruka u ruci,
i šapat: Anđele moj.
Anđeo, koji joj ljubi obraze i nježno češlja kosu,
ali joj ne može vratiti pletivo, cvijeće, novine...
Kakav je to anđeo? Anđeo smrti?
Poklopac je spušten,
zbor je otpjevao Očenaš,
svi su svoje dužnosti obavili…
A ti? Sjediš na njezinoj stolici,
tupo gledaš posljednju cigaretu,
koju drhtavim rukama nije mogla
prinijeti ustima,
pa zapališ svoju, cigaretu.
Pogled usidriš u nebo,
jednako kao što je to ona činila,
i tražiš svoga anđela.
Oprosti, mama, oprosti
što mi brada podrhtava
i što suze padaju na tvoje pletivo.
Oprosti što nisam sretna.
A cijeli život samo si to željela,
našu sreću.
Laku noć, majko.
Obećavam…
sutra ću biti sretna.
Post je objavljen 30.07.2018. u 18:10 sati.