- Prva, dođi na večeru. Imamo junetinu i grašak.
- Ja bih okrugli keks.
Tako ona zove Jaffa kekse. Obožava ih.
- Keks, možeš dobiti tek kad pojedeš večeru.
- Ali ne bih još sada. Nisam gladna. Može malo kasnije?
- U redu. Može malo kasnije. Obećaješ?
- Obećajem,mama.
Fast forward na to 'malo kasnije'. Odbija staviti makar i komadić večere u usta.
- Prva, obećala si... obećanje se mora ispuniti.
Nije ga ispunila.
Situacija broj 2, dan, dva kasnije. Okupala se u svojoj kadici i sada se igra gumenim patkicama i brodićem. Dogovaramo koliko će ostati u vodi prije odlaska na spavanje.
- Prva, koliko ćeš ostati unutra?
- Pet minuta.
- Dobro. Pet minuta. Kad to prođe, vadim te van.
- Dobro, mama. Obećajem.
Pet minuta kasnije ona vrišti ko da joj deremo kožu s leđa i drži se s obje ruke za rub kadice kako bi spriječila da je izvučem van. Obećanje da će izaći? Zaboravite. Srećom, muž i ja smo je uspjeli izvući van prije no što su nam zabrinuti (i radoznali) susjedi pokucali na vrata.
Bilo je to razdoblje kad je iskušavala granice našeg strpljenja, posebno mog, konstantim kršenjem obećanja koja bi nam dala. Osim što sam se trudila objesiti živce o klin – a koja god mama vam kaže da to uvijek može sere, vjerujte mi – trudila sam se objasniti joj značenje pojma 'obećanje' i njegovu važnost.
- Kad kažeš da ćeš nešto napraviti i kažeš 'obećajem', onda to znači da stvarno to moraš napraviti.
Da bi bolje shvatila, i sama sam joj izrekla neka obećanja i potrudila sam se izvršiti ih. Male, jednostavne, njoj razumljive, a opet važne stvari. Recimo da ću sutradan u vrtić po nju doći ja, a ne tata. Da se sigurno neću zadržati na poslu. Da ću je, ako ne bude kiše, poslije posla i vrtića odvesti u parkić preko puta kuće. Da ću joj kupiti sok od brusnice. Takve stvari. 'Kad mama kaže da će nešto napraviti, mama to napravi. Mama obeća, mama održi obećanje.'
Djelovalo je. Njeno ponašanje postalo je bolje pa sam je, u naletu majčinske slabosti, dirnuta njenim napretkom, odlučila nagraditi. Nda, znam, stručnjaci smatraju da je pogrešno dijete nagraditi čim učini nešto dobro jer tako riskiramo da dobre stvari radi zato jer će za njih dobiti nagradu, a ne zato jer intrinzično kuži da su dobre. Ali, koja god mama vam kaže da nikad nije bila kriva za majčinsku slabost poput gore opisane vam sere. Da, ovo je drugi put da sam upotrijebila tu riječ. Što mogu, pristaje savršeno.
Uglavnom, odlučila sam je nagraditi tako što sam rekla da ću joj kupiti igračku po njenoj želji. Čak sam izgovorila:
- Možeš poželjeti bilo što.
... i isti tren se zagrcnula u sebi pomislivši: 'Uh, a što ako sad poželi nešto tipa komplet Lego kockica od 200 eura?!', a ona je mirno izgovorila:
- Plišanu kravu.
- Molim?
- Plišanu kravu.
- Čekaj... možeš mi naručiti BILO ŠTO.
- Da, znam. Ali ja želim plišanu kravu.
- Plišanu? Kravu? Baš to? Od svih igračaka ti želiš baš plišanu kravu?
- Da, mama. Ti ćeš mi kupiti plišanu kravu.
OK, dobra vijest u tom trenutku bila je da je poželjela igračku koja nije astronomski skupa – ako baš ne uzmem plišanu kravu od dva metra visine. 'Ali, kvragu, gdje ću naći plišanu kravu?' odmah sam pomislila dalje, u panici. Je, lako je naći plišanog medu, plišanog zeku, plišanog psića, plišanu macu... ali, Kriste Isuse, 'postoje li uopće plišane krave?', pitala sam se. No znajući da nema izlaza iz govana u koja sam se sama uvalila, odgovorila sam joj:
- U redu, zlato. Dobit ćeš plišanu kravu čim je mama negdje nađe.
Ako postoji neka viša sila, pomogla mi je. Svega dva dana kasnije slučajno sam s mužem prošla pored jednog povećeg štanda s plišanim igračkama i na njemu ugledala – plišanu kravu. Po vrlo povoljnoj cijeni. Jasno, kupila sam je isti tren i istog popodneva je predala svojoj maloj mudrijašici. Prvo što je izgovorila bilo je oduševljeno:
- Ooooo, plišana krava! Mama, ti si mi to kupila! Ti si mi obećala! Ti si održala obećanje.
Bio je to prijeloman trenutak u našem odnosu. Tada je, bolje no ikada, postala svjesna činjenice da ja, njena majka, održavam obećanja koja joj dajem. Stekla je povjerenje u mene kao roditelja. Ta krava, koja danas zauzima istaknuto mjesto među njenim igračkama, simbol je tog povjerenja. I zato vrijedi više od nekih skupljih, tehnički složenijih i edukativnijih igračaka. Povjerenje u mamu je nemjerljivo.
Post je objavljen 30.07.2018. u 01:36 sati.