Ti ne znaš kome govorim bojažljivim glasom
iz traka svjetla okružena mrakom.
Samo čuješ neobične riječi
u vlastitim mislima.
Tebi šapćem.
Ovaj trenutak, sve nam je.
Moje sada razvučeno do tvoga.
Vrele usne golicaju ti uške,
čežnja u tvojim venama traži put do srca;
moj uzdah razliježe se tobom,
i preklinje
da ga ne utihneš.
Upij me takvu
kakva sam.
Primi me.
Šutke.
Živi me.
U sebi.
S čela brišeš sinoć obrisani znoj
i spuštaš dlan na nemirne grudi.
Napeto pratiš otkucaje srca,
u kojemu živim.
Želiš li znati što stvarnost jest,
osjeti me.
Osjetit ću te.
Sada.