Prijatelj moga sina napisao je na FB:
Nikola Seljan
2 h ·
Bilo je to negdje 1995., pred kraj posljednje školske godine osnovne škole. I promišljanja da li, uz gimnaziju, nastaviti dalje i u srednju muzičku školu. Baš u to je vrijeme Oliver trebao imati koncerte u Lisinkom, nekoliko večeri za redom. A Večernji list je organizirao nagradnu igru - prvih 10 koji donesu kupon na blagajnu KDVL dobiju besplatnu kartu za koncert. Blagajna se otvarala od 9, a moj prvi pokušaj dolaska bio je oko 8:30. Naravno, preko 10 ljudi već je čekalo, neki su tamo vec bili od 6. :-) Pa sam tako i ja iduceg dana, s novim kuponom - i, dobio sam kartu! :-)
Koncert je bio divan, dirljiv, emotivan... Oliver, na klaviru, gudački kvartet, Vedran Božić na gitari, Hrvoje Rupčić na udaraljkama. Ja sam cijelo vrijeme pažljivo slušao klavir - svaku frazu, improvizaciju, upijajući oduševljeno svaku notu tih jazzy, funky, oliverovskih aranžmana. I tad se rodila odluka - želim i ja naučiti (tada sam još mislio da se to može naučiti :-D) tako svirati.
Pa, kad je došlo vrijeme, istraživao sam koje su mi mogućnosti - tada je postojao zabavni/jazz odjel (ne znam postoji li to još i danas) na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinkog, no uvjet je bio završena osnovna škola klavira, a ja sam završio harmoniku. No, tada sam saznao za glazbenu školu Funkcionalne muzičke pedagodije (FMP), danas Glazbeno učilište Elly Bašić - i tamo sam upisao na Teorijski odjel, kasnije i kontrabas. Divne, divne godine! :-)
Danas, više od 20 godina nakon toga, jako sam zadovoljan svojom odlukom i izborom. I često se sjetim tog davnog Oliverovog koncerta u Lisinskom, moje fascinacije i inspiracije te načina na koji mi je usmjerio život. Ono što sam poželio te večeri, ostvario sam - no, to je bio samo početak i mali dio svega što sam, na putu glazbe koji je slijedio, dobio. Na putu koji još traje, nadam se, sve do mog posljednjeg daha.
Počivaj mirno, dragi Olivere! d
Post je objavljen 29.07.2018. u 12:26 sati.