Nedjelja je, blog se ne čita, pogotovo oni koji brzo izlete s naslovne liste novih postova, tako da post možemo mirno posvetiti umjetnosti, odnosno fotografiji, kategorijama u kojima mi osim vjernih gostiju dolaze i neki ciljani. Kratko ću se osvrnuti na dvije aktualne fotografske izložbe.
"Camera work" se već etablirala kao prestižna fotografska galerija, ovaj put s izložbom zahtjevnog naslova "Made in Berlin" s izborom berlinskih fotografija domaćih poznatih fotografija, te stranaca koji su neko vrijeme boravili u Berlinu i fotografirali ili je Berlin grad njihovog izbora. Izložba je izuzetno zanimljiva i većina od vas bi sigurno napravila drugi izbor fotografija za blog, meni su npr. otpale fotke s Bowijem, Jaggerom, Hagen i Waitsom, navodim prve koje mi padaju na pamet. Najzanimiljivija mi je pak ovdje valjda četvrta, rekonstruirani kolaž iz Berlina tridesetih prošlog stoljeća, kad je u višim slojevima vladao blud i razvrat, odlično mada blago opisan u filmu "Cabaret", koji se inače i ovo ljeto ponovo izvodi kao kazališna predstava, očito ponovo aktualna. Tako je bilo i u Iranu svojevremeno, kažu malo manje domišljato u Hrvatskoj i Srbiji devedesetih, propagira se ćudoređe, dok viši slojevi orgijaju, a raja iživljava najniže strasti po stadionima i ulicama te ginući na ratnim linijama.
Druga fotografska izložba koju sam posjetio privukla me svojom tematikom, radi se o izložbi aktova Bernda Rietdorffa, u Friedrichshainu, dijelu Belina u kojima dominiraju umjetnici i alternativa svake vrste, a dvije vodeće stranke nikad nisu pobijedile na izborima, već nekoliko navrata su načelnici Zeleni. Prvo te izvana hrabre, uđite i pogledajte, besplatno je. Lijepa mala galerijica, poput riječke galerije Principij. Obilazim izložbu, usput malo fotkam, vidim da me promatraju dvoje koji sjede, meni nebitno, začudo, iako sam bio skeptičan, uglavnom mi se sviđa. Pita me žena kad sam išao prema izlazu kako mi se svidjelo, klimam glavom, pita što mi se svidjelo, ja kažem, teško je napraviti dobar akt, ovdje je uspjelo na više fotki, a i fotograf snima iz zanimljivih kuteva. U razgovor upada i muškarac, veli, i Vi fotografirate iz zanimljivih kuteva, pitaju me jesam li možda skupljač, velim, ne bloger, žena nas upoznaje, to je fotograf glavom i bradom. Lijepo se napričasmo, napisao sam na zahtjev i adresu bloga, kaže Bernd parafrazirajući Helmuta Newtona, naravno da ima neuspjelih fotografija, ali bitno je da su viđene. Hoće li se publici svidjeti ili ne u suštini mi je svejedno. Ne dopušta mi ruganje svom fotiću, kaže on ima trenutno konačno relativno dobar fotoaparat, al to je posve nebitno u toj priči. Poziva me na kraju na otvaranje valjda skupne izložbe idući petak, žena dodaje, tu se uvijek dobro pojede i popije, smijemo se,daje mi na kraju podsjetnicu, ne, on obično ne dežura na svojim izložbama.