Kao najveće naselje smješteno na sredini otoka
na cca 2 km od trajektne luke, 9 nm od Splita
Od Rogača do Grohota napravljena zaobilaznica
pa sada u ljetnjim špicama dolaska automobila na otok, nema zastoja.
U šetnji po kaletama
gdje je još uvik
zaustavljeno ono vrime
starih krovova
kamene kaldrme po kalama
drvenih portuna
zakrpa na krovu
i inovacije "oluka" za vatanje kiše.
A brod, kad već nije u moru može i na krovu.
Igrališće za dicu, a za ćaću ... konoba iza kantuna.
Crkva sv. Stipana Prvomučenika je u centru,
a oko nje ne priliče stare kuće.
U dvoru je Gospa
i ploče trojici poginulih u zadnjem ratu,
a preko puta u parku "herojskim sinovima" u prethodnom.
Iza crkve je staro groblje
na kojem je kao iznimka pokopana pjesnjikinja koja reče:
"Ako tražiš put u moju dušu, odvedi me moru olujnom."
Svaki put ulazim u crkvu da provjerim predviđanje jednog blogera
da bi se mogo krov prosest kad ja uniđem unutra.
Srićom, to se još ni dogodilo! Kad će.... ne zna se!
Dapače, ostao sam, doduše u pozadini i kad je počela misa,
odslušao do kraja.
Sve po PS !
1. uvodni obredi
2. služba riječi
3. euharistijska služba
4. završni obredi
Idite u miru! Aaameeen!
I posljednjim trajektom .... pravac Split,
dok se horizont polako dizao i prekrivao Sunce.
Post je objavljen 29.07.2018. u 23:19 sati.